KLJUČ BUDUĆNOSTI

'Crno zlato 21. stoljeća': Pravo na vodu u Ustavu treba povezati s pravom na zdrav život

Image

Voda, cisterna, Šibenik

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Zbog nečiste vode u svijetu godišnje umire više osoba nego od bolesti poput malarija ili AIDS-a, a najviše stradavaju djeca

25.6.2019. u 7:36/ Andreja Žapčić

Nužna nam je svakodnevno: za piće i pripremu hrane, higijenu i sanitarne potrebe. Voda.

Klimatske promjene, nestašice i onečišćenja, urbanizacija odnosno rast gradova, danas čine vodu, a pogotovo zdravstveno ispravnu, sve važnijim strateškim resursom. Diljem svijeta voda je sve više u fokusu interesa nadležnih tijela, znanstvenika i znanstvenica, organizacija, posebice onih s područja ljudskih prava, ali i pojedinaca, a kako očuvati njezinu dostupnost čovjeku jedno je od ključnih pitanja čovječanstva.

Image
Foto: Robert Anic/PIXSELL
Image
Robert Anic/PIXSELL

Prema međunarodnim preporukama, svakom bi čovjeku trebalo biti osigurano najmanje 70 litara vode dnevno. Međutim, gotovo polovica škola u svijetu nema pitku vodu, toalete i umivaonike za pranje ruku, stavljajući tako milijune djece u opasnost od raznih bolesti, upozoravaju višekratno iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), upozoravajući da nedostatak čiste vode i  sanitarnih objekata može uzrokovati dehidraciju, bolest i smrt. U ne tako dalekoj budućnosti voda bi mogla postati glavni uzrok oružanih sukoba – nazivaju je ‘’crno zlato 21. stoljeća’’, a rijetki se još, poput otvorenih podataka, mogu pohvaliti takvim nazivom.

Kad je riječ o vodi, razloga za zabrinutost i razmišljanje o održivosti ima napretek. Prema NASA-inoj studiji, objavljenoj u publikaciji AGU 100, mnogi se svjetski izvori pitke vode prazne mnogo brže negoli se pune, a brojna druga istraživanja upućuju na to da će potražnja za vodom do 2050. godine porasti za čak 55 posto. Proizvodnja hrane pritom igra veliku ulogu. Poljoprivreda čini 70 posto globalne potrošnje vode, ljudi je sve više, proizvodnja hrane trebala bi porasti za 69 posto do 2035 godine, a očekuje se i povlačenje vode za energiju.

Zahvaljujući izdašnosti izvora hrvatskih rijeka, odnosno podzemnim dijelovima njihova toka, Hrvatska se nalazi u samom vrhu zemalja s dovoljnim izvorima pitke vode. Pitka voda je i najvažniji hrvatski prirodni resurs, čija vrijednost premašuje lokalni i regionalni značaj. U Hrvatskoj su gradovi i općine dužni stanovnicima osigurati javnu vodoopskrbu koju se smatra javnom službom.

Image

izvor rijeke Save

Foto: www.pixabay.com
Image

izvor rijeke Save

www.pixabay.com

No čak i ovdje voda još uvijek nije svima jednako dostupna, posebice stanovnicima ruralnih, slabo naseljenih i siromašnih područja te otoka, gdje mreža nema, a njihovo postavljanje nije ekonomski opravdano. Prema podacima Ministarstva zaštite, okoliša i energetike tijekom 2017. godine oko šest posto stanovnika nije imalo mogućnost priključenja na sustav javne vodoopskrbe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

‘’Neke lokalne zajednice, s kojima smo u kontaktu nakon pritužbi građana, pokušavaju pronaći privremena rješenja, dostavom vode cisternama, dok za ona dugoročna mnoge nemaju sredstva, pa ovise o različitim fondovima, a to opet može biti problem s obzirom na činjenicu da mnogima nedostaje kapaciteta za pripremu i provođenje programa i projekata. No, voda može biti nedostupna i kad postoji priključak ako je preskupa, pa prema Izvješću Vijeća za vodne usluge za 2017. cijena je prosječno iznosila 15,66 kn/m3. K tome, vodni sektor je rascjepkan i nedostaje mu stručnjaka, a gubici iz vodoopskrbnih sustava u prosjeku iznose 49 posto ukupno zahvaćene vode’’, upozorila je za Vijesti.hr pučka pravobraniteljica Lora Vidović, koja se već nekoliko godina zalaže da se otvori što širu raspravo o tome da se vodu u Hrvatskoj zaštiti Ustavom.

S obzirom na to da je riječ o jednom od najvrijednijih resursa, voda je pitanje kojim se bavila i Europska građanska inicijativa prije šest godina. Štoviše, bila je to i dosad najutjecajnija inicijativa. Njezin cilj bio je postavljanje vode i odvodnje kao javnog dobra tako da voda postane dostupna u cijeloj Europi te da bude usustavljen transparentniji način kontrole njezine kvalitete. Na temelju inicijative Europska komisija je poduzela i neke korake organiziravši 2014. i 2015. sastanak sudionika na temu ‘Vrednovanje kvalitete vode i usluga’. Planirano je da će voda i odvodnja biti prioritetni cilj u razvojnoj strukturi nakon 2015. godine the je započela traženje partnerstva s dobavljačima vode i javnosti u vidu podrške razvoju prema boljoj kvaliteti i pristupu vode.

Upravo se čita

Image
suradnici na bijelom

Antwerpen hit luka za kokain: Belgija kao da i jest bila na njemu, a Hrvatska na normabelu

Image
Foto: Thinkstock/Arhiva
Image
Thinkstock/Arhiva

‘’Pravo na vodu, kako ga je prepoznao UN, ovlašćuje svakoga na dovoljnu količinu sigurne, prihvatljive, fizički i financijski dostupne vode za osobne potrebe i potrebe kućanstva. Ono podrazumijeva korištenje prirodnih resursa prvenstveno za opskrbu vodom za piće i sanitarne potrebe stanovnika, a tek potom za gospodarske potrebe i ne znači pravo na neograničene količine, niti na besplatnu vodu - već na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba’’, objasnila je Vidović.

‘'More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti’’ – tako glasi članak 52. Ustava Republike Hrvatske.

Međutim, ima onih koji smatraju da pravo na vodu Ustavom treba dodatno zaštititi, a iako Most nije prvi, ta je stranka ovih dana aktualizirala to važno pitanje te je svim saborskim klubovima uputio svoju inicijativu za promjenu Ustava kako bi se zaštitilo ljudsko pravo na pitku vodu kao i vodni resursi u Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image

Ustav RH

Foto: GONG
Image

Ustav RH

GONG

Most smatra da u Ustav treba uvesti novi članak kojim bi se definiralo da ‘’svatko ima pravo na čistu i pitku vodu’’ te da se Ustavom propiše da su ‘’vodni resursi opće dobro kojim upravlja država, a opskrba kućanstva pitkom vodom i vodom za kućanstva je neprofitna komunalna djelatnost koju osiguravaju javni isporučitelji dok se komunalna djelatnost opskrbe vodom uređuje zakonom’’.

‘’Iznimno je važno definiranje opskrbe pitkom vodom kao komunalne djelatnosti, jer Ustav RH komunalne djelatnosti izrijekom povjerava jedinicama lokalne samouprave, a opskrba pitkom vodom mora ostati neprofitna javna služba’’, istaknuo je Mostov ustavni stručnjak i saborski zastupnik Robert Podolnjak podcrtavši da žele spriječiti bilo kakav pokušaj privatizacije isporuke vode.

Voda je u Hrvatskoj, podsjetimo, opće dobro i ne može biti privatizirana, ali zakonski se razlikuje pojam voda od pojma vodnog dobra. U vodna dobra, primjerice, spadaju korita površinskih voda i i inundacijska (poplavna) područja, a pravne i fizičke osobe mogu ostvariti prava najma, zakupa, služnosti i građenja radi svojih gospodarskih, odnosno osobnih potreba.

Image
Foto: RTL
Image
RTL

''Opasnost uvijek postoji od privatizacije vodnih resursa, od mogućnosti davanja većeg, nekontroliranog broja koncesija, zbog pritiska međunarodnih korporacija koje su jako zainteresirane za korištenje kvalitetnih vodnih resursa'', upozorila je, kako smo već pisali, jedna od najvećih domaćih stručnjakinja za ovu temu, autorica knjige "Ljudsko pravo na vodu" Desanka Servan, viša savjetnica za pravne poslove Istarske županije.

Također, dobro je imati na umu da se na slučajevima gradova popu Berlina i Pariza pokazalo i da privatizacija komunalnih usluga općenito nije rješenje za bolje upravljanje, već su to kompetencije i društvena odgovornost. Hrvatska se time tek treba baviti iako je još prije nekoliko godina izvještaj 'Naša voda: Analiza upravljanja vodnim uslugama u Hrvatskoj', između ostalog, pokazao da se vodnim uslugama u Hrvatskoj upravlja neučinkovito, klijentelistički i ponekad koruptivno, a elementi participativnog upravljanja nisu prisutni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Hrvatskoj je inicijativa da se vodu unese u Ustav bilo i prije Mosta, a široku je raspravu o pravu na vodu prije nekoliko godina organizirala upravo pučka pravobraniteljica, a kako sad stvari stoje s obzirom na odgovor Ministarstva zaštite okoliša i energetike čini se da izmjena Ustava nije izgledna: ''S obzirom na to da bez vode nema života, pravo na vodu u hrvatskom pravnom poretku je Ustavom već zajamčeno ljudsko pravo s obzirom na to da je isto inherentno Ustavom zajamčenom pravu na život i pravu na zdrav život''.

Image
Foto: Pexels
Image
Pexels

No, postojeća zakonska regulacija ne štiti dovoljno kvalitetno trajnost, dostupnost i kvalitetu opskrbe vodom u Hrvatskoj, a na tom tragu Vidović upozorava: ‘’Kako bi se trajno osigurala zadovoljavajuća kvaliteta i količina vode, propise je potrebno poznavati i provoditi ih. Podrazumijeva to i učinkovit nadzor na licu mjesta, kako preventivno tako i reaktivno, odnosno, sustav treba funkcionirati kao cjelina u kojoj se u svakom dijelu ispravljaju nepravilnosti, ukoliko se one pojave. Uloga naše institucije je upravo u tome, ukazati na nepravilnosti ukoliko se utvrde u ispitnom postupku, no i upozoriti da posljedice mogu značiti i povredu ljudskih prava, koje je država dužna štititi i osigurati’’.

‘’Ovih se dana u Hrvatskom saboru raspravljalo o reformi vodnog sustava, pri čemu je našu pažnju posebno privuklo dugo najavljivano donošenje Zakona o vodnim uslugama. Ukoliko ga Sabor donese, njime će se, po prvi puta i vodeći računa o pravima građana iz Zakona o zaštiti potrošača, propisati razlozi za obustavu isporuke vode, regulirat će se vodoopskrba autocisternom po cijeni koja ne bi smjela biti veća od prosječene cijene vodne usluge na tom uslužnom području što smo predlagali u Izvješćima Saboru za 2016., 2017., 2018. jer je nedostatak normi izazivao brojne probleme u praksi’’, podsjetila je Vidović.

‘’Ohrabruje i usvajanje našeg prijedloga da se građanima dopusti isključenje s komunalnih vodnih građevina kada kuću ne koriste primjerice zbog njezine devastacije jer su isporučitelji diljem zemlje različito postupali. Pozitivnim smatramo i propisivanje primjene socijalne cijene ne samo na javnu vodoopskrbu, već i na odvodnju, što do sada nije bio slučaj, no samo će praksa pokazati jesu li ta rješenja dostatna kad Zakon o vodnim uslugama bude donesen i stupi na snagu’’, istaknula je Vidović.

Image

Pitka voda

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL
Image

Pitka voda

Miranda Cikotic/PIXSELL

No, kao i svaki put kad se potegne pitanje vode kao javnog dobra, pojavljuju se pitanja što bi pravo na vodu trebalo uključivati i što treba imati na umu pri zakonskoj regulaciji, između ostalog I da to ne bude mrtvo slovo na papiru? Bi li ono trebalo onemogućiti privatizaciju ili bi taj potez mogao uzrokovati i neke problem poput toga da opet neki pojedinci (ne svi i možda čak ne nužno iz loših namjera) iskorištavaju taj zajednički resurs?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

‘’Unošenje prava na vodu kao samostalnog prava u Ustav RH doprinijelo bi pravnoj sigurnosti i predstavljalo bi čvrsto jamstvo dostupnosti zdravstveno ispravne vode za piće i sanitarne potrebe svima po načelu jednakosti i to kao temeljne vrijednosti, a bilo bi dobro razmotriti i da djelatnost vodnih usluga kao javna služba također bude propisana Ustavom. Ne treba zaboraviti kako je Ustav temeljni pravni akt s kojim moraju biti usklađeni svi propisi i postupci državnih tijela i tijela koja obavljaju javne ovlasti, ali istodobno i strateški politički akt države i za čiju se izmjenu traži dvotrećinska većina svih zastupnika. Prikladno bi bilo razmotriti povezivanje prava na vodu s pravom na zdrav život, svakako nastaviti s javnom raspravom o tome sa što više različitih dionika, stručnjaka, građana, nevladinih organizacija, no odluka o tome je u konačnici na saborskim zastupnicima’’, zaključuje Vidović.

‘'Voda je opće dobro, ne prenosite ugovore o koncesiji za vode na nove koncesionare'’, pozvao je nedavno premijera Andreja Plenkovića Hrvatski pravni centar (HPC) upozorivši da je povijest regulacije instituta koncesije i njezine primjene puna nedorečenosti i nepravilnosti. HPC je već u više navrata istupao oko problema prijenosa koncesija upozoravajući da se radi o interesnom pitanju te su pozvali Banske dvore da koncesiju povjere javnom poduzeću jer je voda opće dobro i ljudsko pravo.

Image
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Image
Zeljko Lukunic/PIXSELL

''Riječ je o ugovorima sklopljenim za vrijeme važenja raznih pravnih režima kojima je voda, kao ljudsko pravo i opće dobro, bila nedovoljno zaštićena i u velikoj mjeri prepuštena volji koncesionara. Brojne kontradikcije pojavljivale su se prilikom dodjeljivanja tih koncesija, a sada se takvi ugovori prenose na novog koncesionara, čime se neodgovorno i nezakonito postupanje nastavlja'', upozorila je predsjednica HPC-a Goranka Lalić Novak s Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Interes kompanija za biznis s vodom samo raste, a riječ je o, upozorili sui z HPC-a, ''biznisu gotovo bez rizika'' pa stoga žale što nije razmatrana mogućnost da se koncesije za vodu povjere javnom poduzeću: ''Koncesije u privatnim rukama nisu garancija dobrog upravljanja, a posebno kada je u pitanju održivost najvažnijeg resursa – vode. U slučaju da se koncesije povjeren javnom poduzeću, dobit koja je neupitna ulazila bi u državni proračun i mogla bi se distribuirati za potrebe javnog sektora – zdravstvo, obrazovanje … - čime bismo se najviše približili idealu općeg dobra za dobro svih''.

Image

Plastična boca

Foto: Thinkstock/Ilustracija
Image

Plastična boca

Thinkstock/Ilustracija

Kad je riječ o koncesijama za vodu, valja još jednom podsjetiti i na analizu Instituta za političku ekologiju i Zelene akcije 'Poruka u boci', koja je pokazala da je sustav koncesija za flaširanje vode u Hrvatskoj i dalje nedovoljno transparentan te da postoje velike nepodudarnosti, između podataka najrelevantnijih državnih institucija, o količini crpljene vode pojedinih proizvođača, na temelju čega se plaća naknada.

Popriično je pažnje u eri ‘pošasti flaširane vode’ izazvala Europska komisija koja je lani krenula u izmjenu pravila o kvaliteti vode za piće kojima se od država članica Europske unije traži da poboljšaju pristup pitkoj vodi za sve građane što, između ostalog, znači i da bi se građankama i građanima trebalo osigurati da vodu iz slavine mogu popiti i na gradskim ulicama i u javnim zgradama, kao i da u se u restoranima i drugim ugostiteljskim objektima potiče konzumacija vode iz slavine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
Foto: RTL/Ilustracija
Image
RTL/Ilustracija
  • Do 2023. gubitke u vodoopskrbi treba smanjiti na 15 do 20 posto(RTL)

Hrvatska u međuvremenu i dalje najvažniji resurs. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša i energetike, u vodovodnoj mreži se zbog starosti i neodržavanja na putu do krajnjeg korisnika prosječno izgubi čak 40 posto vode. Stupanj pokrivenosti stanovništva javnom odvodnjom je 47 posto dok se pročišćava otpadna voda samo trećine stanovništva.

Hrvatska bi do 2023. trebala dostići standarde europskih vodno – komunalnih direktiva, po kojima bi se gubici u vodoopskrbi trebali smanjiti na 15 do 20 posto, a sustav javne odvodnje trebao bi obuhvatiti 60 posto stanovništva.

S obzirom na sve navedeno, i više je nego jasno da što prije trebamo otvoriti što širu raspravu o našem odnosu prema vodi,  to znači i da trebamo raditi na podizanju kulture dostupnosti besplatne pitke vode u javnom prostoru. I upravo to nas za kraj dovodi još jednom baš na primjer grada iz susjedne zemlje na koju se mnogi vole pozivati kad je riječ o vodi. U Ljubljani je tamošnja izgradnja mreže javnih česmi doprinijela izgradnji svijesti o važnosti vode što je rezultiralo i time da je Slovenija 2016. građanima i građankama Ustavom zajamčila pravo na pitku vodu kao javno dobro.

Više s weba

Pročitajte još

Image

Tvrtka iz Lošinja dijeli stipendije

Više s weba