Socijalni radnici u strahu

Pljuju po njima, tuku ih, ubijaju, a oni svakodnevno moraju na posao: Njih nitko ne štiti!

9.7.2019. u 22:30/ Petra Mlačić

Razbijali su im stolove i računala, vikali na njih, bacali im klamerice u glavu...

Jezivi zločin u Đakovu u kojemu je ubijena djelatnica Centra za socijalnu skrb, pa potom dva, i ne samo ta dva, slučaja maltretiranja i zanemarivanja djece ponovno su pozornost javnost usmjerili na sustav socijalne skrbi.

S jedne strane, njegovi djelatnici doslovno životom plaćaju psihičke traume i ludilo pojedinica s kojima se u svom poslu susreću, s druge strane, javnost često smatra da je osobito u slučajevima obiteljskog nasilja i zanemarivanja djece, kriv upravo - sustav socijalne skrbi.

A da je nešto trulo u tom sustavu, složit će se i sami socijalni radnici, no teško da će to promijeniti detektori metala koji će se sad vjerojatno postaviti na ulazu u njihove zgrade. Ali ima nešto trulo i u nama kao društvu koje često ignorira prijetnje nasiljem i nasilnike u našem susjedstvu, našoj ulici ili u našem gradu. Ili s devizom "kako to nije naša briga" ili s nadom da će sve ostati samo na praznim prijetnjama ili s nadom da će institucije odraditi svoj posao. U Đakovu recimo, ta se nada danas ugasila zajedno s jednim životom a drugi jedva još tinja. 

Pljuvali ih, tukli...

Zamislite situaciju u kojoj majka tetura i pada po stanu s djetetom u naručju, psuje, vrišti i prijeti te u konačnici fizički udara obje djelatnice i nanosi im ozljede.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Razbijali su im stolove i računala, vikali na njih, bacali im klamerice u glavu, vrištali, prijetili... Sve su to svjedočanstva socijalnih radnika.

VEZANE VIJESTI

Upravo se čita

Image
PANDEMIJA SE RASPLAMSALA

Otkazana Velika nagrada Kine: COVID-19 opet remeti planove

U jednoj prostoriji u suterenu kolegice rade ispod zemlje pa dođu ljudi i pljunu te bacaju papire, zbog toga su morali staviti i rešetke, da im baš ne pljuju u lice. 

2009. godine jednoj socijalnoj radnici u Dubravi stranka je prijetila puškom, 2016. u Županji druga se morala zaključati na Općinski sud od straha nakon napada, štićenik je u Đurđevcu prebio treću toliko da se onesvijestila. Socijalnog radnika Jakova Kudrića štićenik je prije 10 godina u Splitu ubio kuhinjskim nožem u njegovu uredu... I onda ovo danas.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Mi prijavljujemo prijetnje kad je najteže i najgore, nas se treba ozbiljno shvatiti... To su ozbiljne prijetnje. Pogledajte malo portale što ljudi pišu, samo zato što radimo svoj posao", rekla je za RTL Direkt Tatjana Brozić Perić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb.

Ne treba odlaziti daleko u povijest, dovoljno je sjetiti se slučaja oca monstruma s Paga. Svi su se pitali gdje su bili ti socijalni radnici, zašto djecu nisu izdvojili iz obitelji, zašto je sustav zakazao?

Epilog je bio - otkaz ravnateljici Socijalnog centra, a zaposlenici su prosvjedima pokušali upozoriti na uvjete u kojima rade.

Nitko ih ne štiti

S visokom stručnom spremom rade za 7.000, s niskom za 3.000 kuna. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Prijeti im se izvan radnog vremena i vikendima. Napadnuti su izvan radnog mjesta, na terenu, u obilasku kuća... Zašto onda nemaju status službene osobe? Da se u konačnici to može lakše i brže procesuirati? Mi ćemo svakako status službene osobe tražiti", kaže ministrica za demografiju, obitelj i mlade Nada Murganić.

Tada bi napad bio tretiran kao - napad na policajca.

Osim toga, još su prije dva mjeseca uputili pismo ministarstvu objašnjavajući da su sami na prvoj crti obrane, a njih ne štiti – nitko. 

U većini socijalnih centara na ulazu tek stoji zaštitar. Stajao je i u Đakovu...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"On je nosio torbicu u ruci kao i inače, nosio je i puno papira." A zaštitar nije pregledavao torbicu? "Nije, nikad ne pregledava", govori Šimun Buzov, član Uprave Securitas Hrvatska.

On može čuvati imovinu, ali teško ljude...

"Zaštitar naravno ima obvezu pogledati unosi li osoba u prostor neko oružje, ali naravno, u praksi se to ne radi na način da svaka stranka koja ulazi bude pretražena ili pregledana kao što je to na Sudovima", napominje predsjednica Udruge socijalnih radnika Štefica Karačić.

Godina je 1999. Policajac Mato Oraškić uletio je na brakorazvodnu parnicu na Općinski sud u Zagrebu s pištoljem. Ubio je sutkinju, odvjetnicu, vlastitu suprugu i ranio zapisničarku. On je dobio 40 godina zatvora, a od tada više nitko nikada ne može ući na sud ako nije prošao kroz detektor metala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon svih stravičnih događaja tako će vjerojatno biti i u centrima za socijalnu skrb. 
To je slaba utjeha za socijalne radnike koji se boje ići na posao. Zato će danas, kako doznajemo, neki centri biti prazni - tako će socijalni radnici još jednom pokazati da su uvjeti u kojima rade – nehumani i opasni.

Više s weba

Pročitajte još

Image

Bin Laden dobio nasljednika

Više s weba