Bila je Velika subota kad je došla zapovijed da se ide na Plitvice jer su ih okupirali pobunjeni Srbi te je potrebno na tom području uspostaviti red i mir.
Oko 200 pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, Jedinica za posebne zadatke Kumrovec i ATJ Lučko krenulo je prema Plitvicama. Vozili su se u tri autobusa Croatia busa i nekoliko kamiona.
U autubusu je bio i mladi Josip Jović, koji je tog 31. ožujka 1991. na Plitvicama poginuo kao prva žrtva Domovinskog rata.
Autobus izrešetan u zasjedi srpskih terorista (Plitvička jezera, 31. ožujka 1991.)
Autobus izrešetan u zasjedi srpskih terorista (Plitvička jezera, 31. ožujka 1991.)
Tog krvavog dana i Josipa Jovića za Danas.hr se prisjetio brigadni general Zdravko Andabak, u to vrijeme zapovjednik prve satnije Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje. On mu mladom Joviću, kaže nam, bio zapovjednik.
“To je bio jedan miran, sabran, staložen momak. Hrabar i odvažan. Dragovoljno se prijavio u jedinicu u Rakitju. Svi su ga voljeli. Bio je, kako se ono kaže, prijatelj na kvadrat. Imao je tu posebnu socijalnu osjetljivost. Uvijek je svima pomagao, a sve svoje zadaće besprijekorno obavljao”, s tugom na licu, ali i s ponosom što ga je poznavao prisjetio se u razgovoru Zdravko Andabak.
Pripadnici 1. satnije Rakitja; Zelenika, Bilobrk, vozač autobusa Ćesić Rojs, Karamatić, Pločkinić, Martinović, Ravić i Rukavina nakon povratka iz akcije na Plitvicama (baza Rakitje, 1991.)
Pripadnici 1. satnije Rakitja; Zelenika, Bilobrk, vozač autobusa Ćesić Rojs, Karamatić, Pločkinić, Martinović, Ravić i Rukavina nakon povratka iz akcije na Plitvicama (baza Rakitje, 1991.)
Došavši na Plitvice pobunjeni Srbi i pripadnici “milicije SAO Krajine” tog krvavog Uskrsa napali su ih iz zasjede. Iz svog raspoloživog naoružanja otvorili su vatru na njih. Ranili su devet pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje koji su se nalazili u autobusu.
Sukob je potrajao nekoliko sati, a pobunjenici su se na kraju bili prisiljeni povući.
Rat je pred vratima
Pred kraj same akcije trebalo je ‘počistiti’ zgradu pošte gdje su se pobunjeni Srbi u povlačenju utvrdili dajući žestok otpor.
“Jović je imao pancirku na sebi, tzv. kornjaču, ali metak ga je pogodio s bočne strane, ispod pazuha. Vjerojatno se radilo od dobro uvježbanom snajperisti. Sve smo poduzeli da ga spasimo. Dr. Husar dao je sve od sebe da zaustavi krvarenje, angažirali smo i helikopter. Uzalud”, s velikom tugom u glasu priča nam Andabak.
On kao zapovjednik nije ni smio ni pokazati koliko ga je ta vijest potresla.
“I dečke je to jako pogodilo. Rekli smo im tada da je rat pred vratima i da se moramo spremiti i na još teže stvari”, kaže nam Andabak.
Upravo se čita
Upravo se čita
Intervencija i uhićenje srpskih pobunjenika i terorista Gorana Hadžića (31. ožujak 1991.)
Intervencija i uhićenje srpskih pobunjenika i terorista Gorana Hadžića (31. ožujak 1991.)
On, naglašava, nikad ne propušta na obljetnicu Krvavog Uskrsa otići na Plitvice.
“Svake godine odlazim znajući da je na Uskrs 31. ožujka 1991. i naš Josip Jović uskrsnuo, i to ću činiti dokle god budem mogao. Dok god budu živi, pripadnici Jedinice za posebne zadatke će dolazit na Plitvice. Nama je dužnost da dođemo i da se poklonimo Josipu Joviću”, zaključuje Andabak.
