ŽIVOTI I TIJELA ŽENA KAO POLITIČKI BODOVI

Zašto ne govorimo o tome da djeca ostaju bez majki, a žene umiru jer ih ubijaju nasilni muževi?

Image
Foto: RTL / PIXSELL / Shutterstock

U Hrvatskoj je država odgovornost brige o žrtvama nasilja najvećim dijelom prebacila na civilni sektor

22.6.2020. u 12:04/ Andreja Žapčić

Instrumentalizaciji i dehumanizaciji žena, mizoginom političkom trgovanju njihovim tijelima i životima, svjedočimo svakodnevno, a ne samo u predizborno vrijeme. No, s obzirom na taj aktualni trenutak u Hrvatskoj i najnoviji slučaj obiteljskog nasilja u Cetingradu nemoguće je ne upozoriti na to koliko su neki izborni kandidati i kandidatkinje vrlo glasni oko toga što bi žene trebale činiti sa svojom nerođenom djecom dok ona rođena ostaju bez majki, a žive žene umiru jer ih ubijaju nasilni muževi.

O tome izgleda nitko nema potrebu govoriti niti išta poduzeti, upozorila je Inicijativa #spasime: ''Obiteljsko nasilje koje se događa u četiri zida odavno se pretvorilo u institucionalno nasilje koje se nad ženama i djecom žrtvama nasilja vrši u službenim prostorijama ustanova Republike Hrvatske. Ovo nije izolirani incident gdje je "sustav zakazao" ili to "nitko nije mogao predvidjeti" - ovakve tragedije su rezultat kontinuiranog i sustavnog toleriranja nasilja i sprečavanja žena da sebe i djecu zaštite od nasilnika, a sve od strane istih onih institucija koje bi ih od nasilja trebale štititi''.

'Kad žena prijavi nasilje i kad su izrečene mjere opreza, netko iz sustava bi morao odgovarati za njezinu smrt' 

Početkom lipnja objavljeni su policijski podaci o nasilju u obitelji u prva tri mjeseca 2020. godine, koji pokazuju drastično povećanje obiteljskog nasilja u usporedbi s prva tri mjeseca prošle godine. Od početka godine do kraja ožujka MUP je zabilježio 2.055 prekršaja i 339 kaznenih djela obiteljskog nasilja što je za 37 posto više prekršaja i za čak 57 posto više kaznenih djela nego u isto vrijeme prošle godine.

Image
SVE PO ZAKONU

'Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje'

Image
SVE PO ZAKONU

'Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje'

I brojke samo postaju sve gore, naime, sredinom mjeseca javnost je opet ostala zgrožena nad novim slučajem obiteljskog nasilja - ubojstva i samoubojstva supružnika u Cetingradu. Kad ćemo se prestati zgražati? Pogotovo jer se slučaj opet čini tipičan. I opet se postavlja uvijek isto pitanje: Je li sustav zakazao? Kakav sustav, kako i zašto i zašto opet, između ostalog, pitali smo Paulu Zore iz Platforme za reproduktivnu pravdu, iza koje je dugogodišnje iskustvo u radu na suzbijanju nasilja protiv žena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Žene često govore da su im iskustva sa sustavom i teža nego iskustva nasilja'

''Sustav jest zakazao i ovdje je to rezultiralo smrću žene, sustav često zakazuje na različite načine, to zovemo sekundarnom viktimizacijom i žene često govore, da su im iskustva sa sustavom i teža nego iskustva nasilja. Na ovaj slučaj javnost reagira jer je u pitanju ubojstvo, ali moramo se naučiti reagirati i kad se događaju povrede prava koje nemaju ovako teške ishode. Problem je što nemamo načine da bismo mogli pratiti i evaluirati rad sustava, rad institucija je posve netransparentan'', za RTL.hr upozorila je Zore.

Dodaje da, primjerice, ne znamo ništa o provedbi Istanbulske konvencije: ''Ne znamo niti koliko je sredstava iz proračuna predviđeno za implementaciju Konvencije. Za propuste institucija nitko ne preuzima odgovornost i nema nikakvih posljedica. Posebno kada žena prijavi nasilje i kada su izrečene mjere opreza, netko iz sustava bi za njenu smrt morao odgovarati. Morali bismo saznati gdje su u sustavu slabe karike, je li razlog što nema dovoljno zaposlenih da bi nadzirali kako se mjere provode, jesu li dovoljno educirani i slično. Ako ništa ne poduzimamo znači da ćemo i dalje imati slučajeve žena koje su nasilje prijavile policiji, a policija ih neće zaštiti. Postavlja se pitanje čemu onda taj sustav i koga on štiti?''

Upravo se čita

Image
JAKE SU GLAVE

Jedan asistira dok drugi zabija: Perišić objavio sliku s Livajom na Instagramu

'S obje strane političkog spektra žene su marginalizirane i obezvrijeđene, a njihova tijela i životi služe za skupljanje političkih bodova'

Istovremeno, što smo dosad čuli, hoćemo li uopće čuti, pogotovo od medijski isturenih izbornih sudionika i sudionica, o ovoj temi – dok bivši i sadašnji partneri ubijaju svoje partnerice nakon godina evidentiranog zlostavljanja samo zato jer su kanile živjeti i same odabrati svog partnera, mi slušamo zastrašujuće izjave o oduzimanju prava na izbor pri čemu je i stvar (ciljano?) dovedena do esktrema pa se i silovanim ženama – dakle, ženama nad kojima je vršeno nasilje i to često upravo od strane njihovih ‘najbližih’ želi oduzeti pravo na izbor?

Odgovarajući na ta pitanja Zore odvraća da su ''ulaskom fundamentalističkih političkih opcija u politički mainstream, teme vezane za ženska prava i obiteljske politike postale centralne teme političkih debata i otkrivaju zapravo kakvi su stavovi pojedinaca i stranaka. Vidimo s obje strane političkog spektra da su žene marginalizirane i obezvrijeđene, a da njihova tijela i životi služe za skupljanje političkih bodova. I u prethodnim razdobljima šutnje o ženskim pravima i nasilju nad ženama bilo je jasno da će nas dočekati ovakvi mizogini odgovori i dobro je da se javnost sada suočava s njima''.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Poštivanje ženskih ljudskih prava, među kojima je i pravo na izbor, predstavlja civilizacijski doseg'

Ističe pritom da je ''apsolutno neprihvatljivo da se ovakva vrsta mizoginog diskursa uopće pojavljuje u javnom prostoru'': ''Prekid trudnoće je zdravstvena usluga koja mora biti dostupna na zahtjev žene i nevjerojatno je da si političari u ime skupljanja glasova uzimaju pravo trovati javni prostor ovakvim toksičnim, nazadnim i nasilnim idejama. Krajnje je vrijeme i da prihvatimo činjenicu da je poštivanje ženskih ljudskih prava, među kojima je i pravo na izbor, uistinu civilizacijski doseg''.

Pitamo se dalje: Istanbulske konvencije tko se sjeća još? Što je sa zakonodavstvom - sankcijama i kaznama, čemu služe mjere zabrane prilaska, hoće li ikada itko odgovarati za (ne)provedbu tih mjera? Koliko žena još treba umrijeti da bi netko odgovarao? Što je sa sigurnim kućama … ?

'Sustav je dužan osigurati svim svojim građankama i građanima dostojanstven život bez nasilja'

Sve je to samo dio pitanja koja vape za odgovorima, a Zore konstatira: ''Čak i na krajnje operativnoj razini ne vidimo nikakve pomake, npr. Vlada nije pokrenula obećanu nacionalnu liniju za sve oblike nasilja, niti otvorila nova skloništa, a kao izgovor za rezanje sredstava nekima od postojećih skloništa i savjetovališta, poslužila je i pandemija. Sjetimo se da je prije samo mjesec dana Grad Zagreb odbio osigurati tri stana kojima raspolaže za žene žrtve nasilja i njihovu djecu kako bi se sklonili u vrijeme pandemije, dok ne budu osigurani uvjeti za smještaj u sklonište''.

''Znamo da u vremenima kriza nasilje eskalira i da su mjere podrške tada potrebnije nego ikad, stoga ovakvi potezi dovode žene u još veću opasnost. Nažalost, u Hrvatskoj je država odgovornost brige o žrtvama nasilja najvećim dijelom prebacila na civilni sektor jer joj je tako jednostavnije. Ipak, civilni sektor nema dovoljne resurse ni kapacitete za brigu o žrtvama niti bi to trebala biti njegova uloga. Sustav je dužan kroz socijalne servise osigurati svim svojim građankama i građanima dostojanstven život bez nasilja'', podsjeća Zore.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imajući na umu sve navedeno pitamo Zore je li pesimistično razmišljati da unatoč svim velikim prosvjedima i kampanjama, dugotrajnom i mukotrpnom radu feminističkih organizacija, nije došlo ili barem ne dovoljno do suštinske promjene u društvu kao i hoćemo li ili već i jesmo kao društvo ipak možda oguglali na nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje?

'Društvene promjene nikad nisu jednostavne ni brze, ali neke bitke su izborene i bit će ih još'

''Mislim da se šira javnost tek unazad godinu dvije zapravo počela upoznavati s nasiljem na način da se nasilje razmatra u širem društvenom kontekstu, a ne kao privatni problem. Mislim da smo sada u fazi da javnost moramo fokusirati na rad sustava i praćenje sustava jer kao građani i građanke imamo pravo, ali i odgovornost znati što se događa u sustavu i zašto sustav ne funkcionira'', podsjeća Zore.

Dio odgovora je i u tome, dodaje, ''da smo mizogino društvo, kojem su žene manje važne i manje vrijedne, a to je nešto što zahtijeva duboku promjenu u društvu i kulturi i za to svi moramo preuzeti odgovornost i reagirati ne samo kada nasilje eskalira, nego i kada se pričaju vicevi o silovanju, kada se djevojčice u školama uči da je normalno da se dječaci tuku, ali da to nije u redu za djevojčice i slično. Društvene promjene nikad nisu jednostavne ni brze, ali neke bitke su izborene i bit će ih još''.

Više s weba

Pročitajte još

Image
PODACI STOŽERA

U posljednja 24 sata 219 novozaraženih. Preminulo 6 osoba, na respiratoru ih 10

Više s weba