KOLUMNA IVE ANIĆA

Pravosuđe jako dobro čuva naše pedofile. Omakne im se nekad i greška pa ih smjeste u kakvu ustanovu - s djecom

Image
Foto: Davor Puklavec/Pixsell/Ilustracija
Ivo Anić

Ivo Anić

a gdje bi stigli kada bi zatvorili sve obiteljske nasilnike, ubojice žena i pedofile?

11.9.2022. u 13:34/ Ivo Anić

Hrvatsko pravosuđe, osim što je korumpirano, kako vidimo ima izrazitu empatičnost prema pedofilima.

Hrvatsko pravosuđe je široko, duboko kao ona Škorina voda, i ljudska prava, ma čija ona bila, zvijezda su vodilja našeg sudstva. Strogo čuvanje tajnosti registra pedofila govori nam upravo u prilog toj činjenici. Hrvatsko pravosuđe budno pazi da zaštita identiteta bude prioritet. Ta gdje bi stigli kada bi sve to bilo javno?

Da, recimo, osuđeni obiteljski nasilnici ili pedofili budu iza rešetaka gdje im je i mjesto? Iza rešetaka je opasno, posebno ako si pedofil i to naše široko i tolerantno sudstvo jako dobro zna.

- Molim okrivljenog da ustane pred ovim časnim sudom i izjasni se krivim ili nevinim!
- Nevin sam časni sude.
- Po optužnici optuženi ste za seksualno napastovanje djeteta, bludničenje nad njim i nagovaranje supruge da zajedno s vama bludniči nad bebom od tri godine?
- Časni sude, to - do niti osam stoljeća - ne da nije bilo kažnjivo djelo, već je bilo poželjno.
- Molim optuženika da ne navodi časni sud na zaključke.
- Samo govorim, oprostite časni sude.
- Dobro, da zaključimo. Za navedene radnje, koje su dokazane na ovom časnom sudu, i za koje se okrivljenik izjasnio kao nevin jer ne vidi u njima ništa kažnjivo, ovaj sud okrivljeniku izriče 730 dana rada za opće dobro!
- 730? Časni sude zašto toliko?
- Hoćete da bude 830?
- Dobro, (skrušeno će okrivljeni), može li barem taj društveno – korisni rad biti u nekoj školi ili vrtiću?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako vam po prilici izgleda sudski postupak protiv pedofila civila, dok recimo sudski postupak protiv pedofila – svećenika čak i ne postoji, jer pedofil svećenik ne podliježe časnom sudu ove divne, široke i kako bi Miroslav Škoro rekao istinito – duboke zemlje.

Ta gdje bi stigli kada bi zatvorili sve obiteljske nasilnike, ubojice žena i pedofile? Pola zemlje s članskim iskaznicama najmilije nam stranke bilo bi u zatvoru. Oni, ako niste znali, prednjače bar što se tiče obiteljskog nasilja. To nisam rekao ja, priglupi i bezvezni novinar, to je izašlo iz usta Tatjane Šimunić Adamović, općinske državne odvjetnice.

"Kamo bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici u našem društvu?"

Citirao sam je točno od riječi do riječi - da ne bi bilo zabune. No vratimo se mi na naše pedofile. One, za koje naše pravosuđe i naše institucije imaju itekako razumijevanje i empatiju. Za njihove duševne boli ako ih se - ne daj Bože - zatvori.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nilvan Šimunić recimo, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje i kulturu Zadarske županije, Nedjeljku Ivanovu, svećeniku koji je seksualno zlostavljao stotinjak dječaka, uručio je u lipnju 2018. godine nagradu za životno djelo.

Crkveni sud, (ne onaj naš civilni naravno), proglasio je krivim rečenog Nedjeljka 2014. godine i odredio mu mjeru kućnog pritvora kojeg se dotični nije pridržavao niti minute. Da stvar bude ljepša, kućni pritvor nalazio se stotinjak metara od osnovne škole i u istoj ulici. Nedjeljko Ivanov godinama je mirno ispijao kavu na Kalelargi pred, iako su mu teška krivična djela dokazana, no procesuiranje je izostalo jer nadležnost zakonodavstva, dakle biskupske kongregacije, spada u domenu župnog biskupa koji ju je i odredio.

Sam papa Franjo dopunio je Zakonik kanonskog prava još u srpnju 2016. godine o spolnim deliktima unutar Crkve, no poznato je da se naš kler Zakona pape Franje koji je za njih sotona drži kao i naše pravosuđe Zakona o pedofiliji.

Ili, recimo, slučaj Drage Ljubičića. Županijsku sud u Rijeci rečenog je Ljubičića osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnih dječaka. Nakon sudskog procesa, koji je bio hermetički zatvoren za javnost, Drago je proglašen krivim po svim točkama optužnice koje je kao župnik i vjeroučitelj počinio u prostorima župne crkve Svete Lucije u Banjolu te na području osnovne škole u istom mjestu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drago Ljubičić je osuđen, ali ne i zatvoren. Ta gdje bi stigli kada bi svećenike, pa bili oni i pedofili, tamničili? Zar je naše sudstvo još u tamnici naroda, mrskoj Jugoslaviji?

- Kada me Nedjeljko Ivanov počeo napastovati imao sam 12 godina. Vi ste dijete kojem je Crkva čitav svijet, a svećenik vam govori da o tome ne smijete ništa reći. Svojoj bogobojaznoj majci i ocu remeti. Mislio sam - da sam ja kriv što mi se to događa, i taj osjećaj krivice nosim do dana današnjeg.

Riječi su to Josipa Lisice, dječaka kojeg je Nedjeljko Ivanov seksualno napastovao punih pet godina. Namjerno sam ih citirao jer sam i u svojoj obitelji imao slučaj predatora koji nikada nije osuđen, nikada procesuiran, nikada dana zatvora vidio nije, a na članu moje obitelji ostavio je sličan trag, kao i na malenom Josipu Lisici.

Hrvatsko pravosuđe, kako vidimo, čuva jako dobro naše pedofile. Omakne im se tu i tamo kakva greška u sustavu, pa ih za društveno – koristan rad smjeste u kakvu ustanovu gdje su djeca, nekad čak i hendikepirana, ali morate znati da je to za dobrobit pedofila, jer i njihova ljudska prava poštivati moramo. Znamo kako bi se proveli u našim zatvorima, kao osuđeni pedofili, pa je jednostavnije da ih u strogo čuvanoj tajnosti identiteta sklonimo u kakvu instituciju. Pod tepih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer ih moramo zaštititi. No što je s našom djecom? Što je sa štićenicima tog doma, što s Josipom Lisicom i tisućama djece koju su ti monstrumi zauvijek unakazili, obilježili, oskvrnuli? Što je s njihovim pravima?

Zamislite da imate dijete, dijete u dobi od 12 godina koje je nevino izloženo tim i takvim monstrumima? I zamislite da je to dijete, za koje se borite, odričete svega, kojeg volite, u rukama tih monstruma kojih ova monstruozna država pušta u blizinu vaše djece iako im je sve dokazano, iako nas psihologija uči da će sve to ponoviti čim imaju priliku. Za vas iskreno ne znam, ali ja znam što bih učinio.

Kao i svaki normalan čovjek uzeo bih pravdu u svoje ruke. Možda nećete shvatiti o čemu govorim, kao što ne očekujem da Tatjana Šimunić Adamović to shvati, no tog monstruma ako bi dirnuo djecu koju odgajam, volim i pazim, odrobijao bih bez iti malo grižnje savjesti.

Dobro ste čuli, ma koliko ta rečenica zvučala grozno. I potpuno bi me se **balo što naše časno pravosuđe, naše institucije, premijer ili naša slavna kongregacija o tome misli.
Vjerujte mi savršeno - bi me boljela ona stvar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Više s weba

Više s weba

Pročitajte još

Image
rtl danas

Ekskluzivno! Ovo je snimka tučnjave na Platku!

Image
uznemirujući video

VIDEO Maloljetnici divljali u automobilu: 'Boli nas k... ako se zabijemo'. Pa završili u stupu

Image
DOBRO BI NAM DOŠAO

Perkovac među Kauboje vraća ponajbolje krilo Europe koje je Horvat otpisao?

Imaš priču? Javi nam se!
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Pošalji priču