UDBA NA LOGORU DOBRO ZARAĐIVALA

Stravična svjedočanstva s Golog: 'Drugovi su tukli drugove. To je bio jedini način da se izvuče živa glava'

11.3.2019. u 19:55/ Silvana Menđušić

Povjesničar Martin Previšić u knjizi otkriva - iza ideje o sablasnom logoru stajao je pomno isplanirani biznis na kojem je UDBA dobro zarađivala

Bio je mjesto takozvanog preodgoja svih neistomišljenika tadašnjeg sustava. Odmah po dolasku slamala se svaka ljudskost, koristile najbrutalnije metode i nitko nije smio reći da je nevin. Otvoren prije 70 godina - dugo je bio tabu. Tek 2019. o njemu je objavljena prva cjelovita studija, a povjesničar Martin Previšić u njoj otkriva - iza ideje o sablasnom logoru stajao je pomno isplanirani biznis na kojem je UDBA dobro zarađivala. Za Hrvatsku taj otok danas kao da ne postoji.

"Na Golom otoku moraš shvatiti da si apsolutno sam", rekao je Vladimir Bobinac.

"Ti nisi tamo mogao imati prijatelja. To je bio poseban logor, kakav nije bio valjda nigdje u svijetu",  rekla je Vera Winter.

"Drugovi su tukli drugove, a to je jedini način da se otamo izvuče živa glava",  rekao je Vladimir Bobinac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Među živima više nisu ni gospodin Vladimir Bobinac ni gospođa Vera Winter. No, njihovi su glasovi mučna svjedočanstva bivših logoraša sabrana u knjizi povjesničara Martina Previšića.

"Nikad nećemo saznati tko je smislio Goli otok"

"Ne znam tko je smislio i nikad nećemo saznati tko je smislio Goli otok", rekao je povjesničar i autor knjige Povijest Golog otoka Martin Previšić.

Upravo se čita

Image
'24 sata bez kompromisa'

Skuplja se novac za dječji odjel dubrovačke bolnice. Kako se iz tuge izrodio val dobrih dijela?

Tko je upro prst na mapu i označio pusti otok kao budući logor, ostat će tajna, kaže Previšić,  autor studije o jednoj od najkontroverznijih epizoda naše povijesti 20. stoljeća.

"On je bio kao neki slon u sobi, koji stoji, svi za njega znaju, svima je poznat, a nitko za tog slona ne želi reći da je on u sobi", rekao je Previšić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dugo je bio javna tajna

Sablasno je kamenje i bez logora. Otvoren je prije 70 godina. Dugo je bio javna tajna.

"Jer je govorio o nasilju prema svojima. Kako su komunisti mučili svoje drugove komuniste, suborci, svoje suborce", rekao je Previšić.

Titova Jugoslavija otvorila je logor nakon sukoba sa Staljinom, internirala  neistomišljenike, nasiljem krotila i nevine. Danas se o njemu, misli Previšić puno govori, malo kaže i čudno percipira.

"Kao mjesto neke oprobane instant pravde, Goli otok se danas percipira kao mjesto koje gotovo treba opet upogoniti da bi se na stari način, tucanjem kamena, one negativce preobrazilo", rekao je Previšić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Preobrazba ili preodgoj kažnjenika IB-ovca je tada počinjala već kad su stupili na otok. Uska uzbrdica za logoraše Golog otoka bila je mjesto najveće traume. Novopridošli moraju proći kroz špalir.

"Oko 2.000 ljudi uglavnom, poredani u dvije vrste, licem okrenuti jedna prema drugom i čini jednu zmiju kroz koju moraju proći novi kažnjenici, a nebom se prolama uzvik 'udri bandu', 'udri bandu" rekao je Vladimir Bobinac.

Banda su bili oni.

"Veli 'što se vučeš, 'bando' veli meni jedna iz te barake. Pa velim ja 'jesi ti članica Udbe ili si uhapšenica.  Veli: 'bando zaveži'. Ja sam zavezala“, rekla je Vera Winter.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ulazite u taj špalir, tu vas tuku strahota", rekao je Bobinac. Tamo se odmah na početku slamao otpor, uništavala ljudskost, zatirala solidarnost.

"Onda smo morali stati u taj špalir i tući te nove. I ja sam na to rekla 'ja neću tuči žene koje ne poznam'. Onda su mene stavili u špalir. I dobro me izmlatili tri puta, i onda sam šutila i tukla nedužne žene", rekla je Vera Winter.

"Na Golom otoku nema heroja"

Po tome da kažnjenici samo kažnjavaju svoje supatnike - ovaj je logor bio drugačiji od svih u 20. stoljeću.

"Na Golom otoku nema heroja, ja nisam heroj, ja sam slomljen čovjek na Golom otoku", rekao je Vladimir Bobinac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako je izgledala žica koja je okružila logor 50-ih zabilježeno je samo u skicama bivšeg logoraša, slikara i dizajnera Alfreda Pala. On je bio dvomotorac, dva puta je morao na Goli.

"Ovaj prostor je  savršena konfiguracija za logor jer s minimalno sredstava omogućava maksimalnu kontrolu situacije", rekao je Darko Bavoljak predsjednik Udruge Goli otok „Ante Zemljar“

Teror su provodili sami logoraši

Od logora postoje samo rijetke fotografije nepoznatog autora. Na njima su milicionari ili udbaši koji su fizički čuvali logor, ali oni u pravilu nikad nisu ulazili u samu žicu. Udbi su ruke od krvi kažnjenika de facto ostale čiste, jer su teror provodili sami logoraši. Najniža kasta kažnjenika bili su banda - oni koji su se ogriješili o Tita i Partiju. Još niže od toga bili su takozvani bojkotirani -  najokrutnije maltretirani i ponižavani.

"To je najgori status, tada nisi smio nisakim razgovarati, nitko nije smio s tobom, razgovarati, dobivao si najgore poslove. Po noći si morao dežurati nad kiblom", rekao je Bavoljak.

"Ako ima toliki broj ljudi za kiblarenje te noći da ne mogu sve glave biti iznad kible, tada se stvara drugi krug, tako da oni u prvom krugu koji kimaju glave iznad kible, oni spuštaju hlače, a oni drugi u drugom krugu drže nos u njihovoj stražnjici. To je kiblarenje, to je sve škola preodgoja", rekao je Vladimir Bobinac.

Postojalo je ono što se moralo i ono što se nije smjelo. "Morala si reći ono što se očekivalo od tebe, a to je da kažeš 'ja sam bila izdajnik'. Nisi smjela reći 'ja nisam vjerovala Staljinu. Bože sačuvaj! Ja sam to jednom rekla. Isto su me izmlatili, jer to znači da Udba hapsi nevine ljude. To je bila hereza. Udba ne hapsi!", rekla je Vera Winter.

"Reći na raportu oficiru Udbe 'ja nisam kriv', jako pogibeljno, jer ako čovjek na Golom otoku tvrdi da nije krvi, on je time uvrijedio onoga tko ga je doveo na Goli otok, a to je Udbu", rekao je Vladimir Bobinac.

Duh Golog je još uvijek živ

Darko Bavoljak misli da je duh Golog još uvijek živ.

"Ovdje je ugušena sva građanska neposlušnost. Mi pristajemo na sve što nam ove vlast ponudi, jer i oni koji nisu fizički ovdje završili, su dobro znali što se ovdje dešava i pazili se da se slučajno ne bi zamjerili vlasti, i to je ostalo dan danas u našim genima", rekao je Bavoljak.

Goli otok se tada nije zvao logor niti kaznionica, nego radilište Mermer.

"Da kamen vučemo iz mora na vrh tog malog brda. I mi smo vukli, na takozvanim tragačima.  Tamo smo sve stavljali na hrpu, kad je hrpa bila dovoljno velika, onda smo to isto kamenje nosili odozgor na obalu mora", rekla je Vera Winter.

 "Pokazalo se da je Goli otok bio jedan pomno isplaniran, lukrativan proizvodni pogon gdje je itekako eksploatiran rad logoraša", rekao je Previšić.

Mnogi će prepoznati uzorke pločica s Golog. Njima su bile popločane terase i balkoni u kućama duž cijele Jadranske obale. Nitko u to doba nije znao da su proizvod rada logoraša. Previšić u knjizi otkriva kako je na Golom otoku cvjetala proizvodnja i državni šverc devizama.

Profitabilnost

"1956. godine u jednom kvartalu Udba je zaradila od prodaje drveta 700 hiljada današnjih dolara", rekao je Previšić.

Kada se sredinom pedesetih zatvarao kao logor, upravo je profitabilnost bila glavni razlog zašto se odlučilo da se prenamjeni u KPD.

"Ja sam našao dokument gdje je hrvatsku Udbu, odnosno SUP zastupao Joža Manolić, gdje se navodi upravo taj argument koliko je to profitabilno, kako bi s tim trebalo ići dalje, a ne zatvoriti ga“, rekao je Previšić.

Kada su se logoraši s otoka vratili kućama, nastavili su šutjeti.  Šutjela je historiografija, javnost i žrtve.

„Od straha i od stida! Stid jer ste ste udarali nevine žene bez obzira kako ste se ponašali, a strah? Jer do 89. kod mene je postajao strašan strah“, rekla je Vera Winter.

No, nakon devedesetih za hrvatsku javnost nije važno mjesto stradanja.

"Nije bio interesantan lijevim opcijama u Hrvatskoj, recimo SDP-u, jer ih je previše podsjećao na nekakvo njihovo nasljeđe, a mislim da nekim desnim varijantama u Hrvatskoj  njega se teško etnificira, jer nije nacionalna priča, nije etnička priča kao ostala mjesta traume na prostoru Jugoslavije - Jasenovac, Bleiburg, i tako dalje", rekao je Previšić.

Danas je devastiran

Goli otok je danas devastiran, uništeno je i pokradeno gotovo sve.

"Ovo je primjer situacije kada se dio tog inventara mogao iskoristiti negdje drugdje, ali on je ovdje propao", rekao je Bavoljak.   

"Do ovog trenutka mi još uvijek nakon gotovo 30 godina ove države nemamo titulara vlasništva. Dakle, da imamo nekoga da upravlja tim otokom u smislu da postoji organizirana struktura", rekao je načelnik Općine Lopar i saborski zastupnik (HDZ) Josip Borić.

Goli otok ima tek privremenu zaštitu Ministarstva kulture koja istječe za tri mjeseca. 

"Tražimo od Ministarstva kulture da ta privremena zaštita postane trajna, da se krene s nekakvim konzervatorskim radovima, i da se koliko god je to moguće, ako u ovom trenutku nema novaca, a očito je da ga nema, da se naprave privremeni radovi koji će zaštiti to područje“, rekao je Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanja s poviješću Documenta.

Čak ni činjenica da su tisuće krvarile da bi ovo bilo izgrađeno, da su sami logoraši morali sagraditi svoj logor, nije bilo dovoljno da se zaštiti.

"Mi tražimo da ostanu one zgrade koje smo mi izgradili svojim robovskim radom", rekla je Vera Winter.

Više desetaka tisuća turista stiže svako ljeto na Goli ne znajući kakvo je to mjesto bilo

"Komu je potreban Goli Otok? Nikomu. Tko želi Goli otok? Nitko", rekao je Vladimir Bobinac.

"A bome bi bio turistički hit u smislu memorijalnog turizma. Ali, kao i sve kod nas niti ideje niti provedbe", rekao je Previšić.

Osim glasova koji ga često spominju.

"U istupima hrvatskih sabornika, ja se sjećam da sam  više puta čuo da su oni rekli: 'A za njih ćemo upogoniti goli otok, pa vas ja pitam, zašto i odakle takva percepcija Golog otoka. Možda vjerujemo da nama nema pomoći osim ovih drastičnih mjera", rekao je Previšić.

Više desetaka tisuća turista stiže svako ljeto na Goli ne znajući kakvo je to mjesto bilo. Barem neki znak, a na Golom toku nema ništa. Svake godine, sa svakom novom burom, svakom novom žegom i stalnom nebrigom, i nama je Goli sve ogoljeniji dalji i sve manje važniji. 

Više s weba

Pročitajte još

Image
SVEMOĆNI PODUZETNIK

Bespravno gradi, Puli dužan milijune, uz ostalo, i za zemljište, a oni mu prodali još jedno: Potraga donosi priču o poduzetniku koji unatoč svemu i dalje radi

Više s weba