Nemoguće je ignorirati strahote koje Ukrajinci prolaze zbog čega ih je gotovo 4 milijuna do sada napustilo zemlju.
No, mnogi nisu uspjeli pobjeći. Ostali su zarobljeni u svojim gradovima.
Čak 15 tisuća ljudi skriva se u kijevskom metrou, a tisuće ljudi živi i u podzemnoj željeznici drugog po veličini ukrajinskog grada Harkiva.
Kako izgleda život pod zemljom uz neprestana bombardiranja?
Na istoku Ukrajine, u Harkivu, gdje su pucnjave i eksplozije dio svakodnevice, stotine, pa i tisuće boravi u metrou. Život se nastavlja u vlakovima, oko njih, kao i na hodnicima koji su do prije mjesec dana vrvjeli putnicima.
"Vlakovi se koriste kao skloništa. Ljudi ostaju u njima i spavaju. U drugim postajama većina je ljudi u vlakovima, a platforme su prazne. To nije slučaj na svim stanicama, no manje je ljudi nego ovdje. U nekim stanicama su po dva vlaka, svaki s jedne strane tako da ima više prostora za ljude da se sklone. Toplije je u vlaku", ispričala je zaposlenica metroa Anastasia Mazurkova.
Onima koji su ostali u metrou raspoloženje pokušavaju popraviti glazbenici, koji bi da nema rata ovih dana svirali na najpoznatijem ukrajinskom festivalu klasične glazbe.
Mnogima je muzika baš ono što im je trebalo, da barem nakratko ne razmišljaju o onome što se događa nekoliko metara iznad njihovih glava.
"Vjerujemo da će podizanje nacionalnog duha i kulture ispuniti naša srca i pomoći nam prebroditi tegobe ovih mračnih vremena. Iznimno je važno pokazati da naše vrijednosti nisu nestale i da ima budućnosti u ovoj državi.", kaže Sergej Politući, direktor Harkivskog festivala glazbe.
No, budućnosti izgleda više nema u Harkivu. Polovica građana napustila je svoje domove i krenula na zapad.
U skloništima u Kijevu dio umjetnika koji su prije rata izrađivali kipove sada rade druge poslove. Muškarci izrađuju metalni dio, a žene tkaninu za pancirke.
Upravo se čita
Upravo se čita
"Najprije smo se zaputili u jedno skladište gdje smo nabavili komade metala. Počeli smo s barakadama protiv tenkova, štitnicima i neprobojnim pločama.", kaže umjetnik Anton Felemenjuk.
Na ovaj način pomažu vojnicima koji sudjeluju u borbama, a osiguravaju i sami sebe, u slučaju da postane još gora.
