Hrvatska

Svijet

Crna kronika

Sport

Vrijeme

TV Raspored

Video

Impressum

Uvjeti korištenja

Pravila privatnosti

Opći uvjeti poslovanja

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nije Tesla, ali je Thalia. Ne košta 50 tisuća eura, nego 5. A on nije ni Musk ni Rimac, nego Dalibor Šimunović. Programer koji svaki auto može pretvoriti u električni. Pa čak i dobri stari Jugo. Kako? Sve je to objasnio za Direkt, a električnom Renault Thaliom provozao se naš Rikardo Stojkovski.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Više pogledajte u videu…</para><hmn:video id="5be3597e-a27a-11ed-8c10-3aa5d7dd9473"/>

Provozali smo se u autu starom 15 godina koji je zagrebački programer pretvorio u električni Nije Mate Rimac ali je Dalibor Šimunović. Hrvat od auta starog 15 godina napravio električni. provozali smo se u čudu od 5000 eura. Kako se od starog auta napravi električni? Nije Tesla, ali je Thalia. Ne košta 50 tisuća eura, nego 5. A on nije ni Musk ni Rimac, nego Dalibor Šimunović. Programer koji svaki auto može pretvoriti u električni. Pa čak i dobri stari Jugo. Kako? Sve je to objasnio za Direkt, a električnom Renault Thaliom provozao se naš Rikardo Stojkovski.Više pogledajte u videu… Kako? 

RTL VPN Stream BCK 5h-2023-02-01 22-46-03-19.JPG

Imamo više od 1000 posvojitelja, a samo 200 djece koja se mogu posvojiti: Zašto je tako teško posvojiti dijete iz Hrvatske?

Je li moguće da Marko Milić jučer u emisiji nije govorio istinu? 

RTL Direkt

Provozali smo se u autu starom 15 godina koji je zagrebački programer pretvorio u električni

Kako?

Članak

Rikardo Stojkovski

Postroll

Preroll

RTL VPN Stream BCK 5h-2023-02-01 22-46-03-19.JPG 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječnik Vedran Karabeg brine se za više od 2000 pacijenata. Njih 60 posto je zaposleno pa je svaki dan otvoreno i 30-ak bolovanja. Nekad im kaže da ga ne može otvoriti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Prihvate naravno - samo treba pojasniti da je jedno pravo iz njihove police zdravstvenog osiguranja, ali da se ne donosi na volju i želju nego mora biti potkrijepljen s medicinskim indikacijama", kaže Karabeg, liječnik obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb Centar.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od HZZO-a je dobio opomenu. Njihovi kontrolori su u redovitim kontrolama pročešljali 7000 bolovanja u ordinacijama liječnika. Zatvorili su njih čak 37 posto jer su trajala neopravdano dugo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"22 godine i 4 mjeseca sam na bolovanju, liječim se. Upravo idem iz bolnice, nije ni malo ugodno", kaže Suzana Vida iz Valpova.</para><hmn:article id="fcf6c1a6-be50-11ed-be64-02ede8d2c0e3" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Osim kad sam bila na porodiljnom i to tri mjeseca i to je bilo sve. Nikad na bolovanju. Hvala Bogu", kaže Ruža Žlof iz Zagreba.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Iz obližnjih sela i iz Osijeka tu ljudi koji uzimaju bolovanja da bi išli raditi svoja polja", govori Zvonko Besednik iz Osijeka.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Zbog djeteta da često. Pogotovo kad su ovako mali, onda je to nažalost problem. Često nema nekog evo razumijevanja od poslodavca", kaže Silvija Smrkulj iz Zagreba.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dok se novi podaci čekaju, oni posljednji kažu da je u prosjeku na dan bilo gotovo 65 000 Hrvata na bolovanju. U cijeloj godini bolovali su više od 20 milijuna dana, a od toga je gotovo pola na teret poslodavca.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"HUP dugi niz godina zagovara promjenu instituta bolovanja, a dio naših traženja je i promjena sustava kontrola – s obzirom na to da dosadašnje nisu bile učinkovite. To dokazuju svi službeni podaci prema kojima je preko 30 posto bolovanja, zaključeno, a u nekim dijagnozama i preko 40 posto", kaže Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S izmjenom zakona novost je da će bolovanje kontrolori moći sami zaključiti.</para><hmn:article id="ad46010a-c687-11ed-ba25-b6cdfea81f82" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"HZZO je u svojim kontrolama mogao sugerirati izabranom doktoru da zaključi to bolovanje, ali je sam doktor bio nadležan za to. Sada po novom ćemo olakšati neke neugodne situacije kada liječnici nekog pacijenta trebaju skinuti s bolovanja – naši kontrolori će to direktno napraviti", govori Nenad Korkut, glasnogovornik HZZO-a.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Novost pak nije da kucaju na vrata - jer su to mogli i do sada.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"HZZO nije nikad bio policija da će vas tražiti zbog nečega. Kontrolori HZZO pregledavaju pacijenta u ambulanti izabranog doktora ili prostorijama HZZO-a, ali u slučaju da pacijent ne može doći – njemu se može otići u posjetu", dodaje Korkut.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Liječnici su se svega naslušali. Primjer je i pacijent s visokom temperaturom, streptokokom i na bolovanju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Na kontroli za 48 sati - on nije mene zamolio, nego je spomenuo da bi on trebao sjesti u auto i voziti za Imotski iz Zagreba po svoju suprugu i djecu. Ja sam rekao apsolutno se ne slažem i kontraindicirano je", kaže Vedran Karabeg, liječnik obiteljske medicine.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako pacijent u roku od tri dana nakon početka bolesti ne obavijesti liječnika, ne pridržava se njegovih uputa ili zlorabi pravo na bolovanje - prijeti mu kazna od 1000 do 2000 eura.</para>

Dnevno na bolovanju više od 60.000 Hrvata: Lažni bolesnici u panici, iz HZZO-a poručuju: 'Nikad nismo bili policija' Dok se novi podaci čekaju, oni posljednji kažu da je u prosjeku na dan bilo gotovo 65 000 Hrvata na bolovanju. U cijeloj godini bolovali su više od 20 milijuna dana, a od toga je gotovo pola na teret poslodavca Liječnik Vedran Karabeg brine se za više od 2000 pacijenata. Njih 60 posto je zaposleno pa je svaki dan otvoreno i 30-ak bolovanja. Nekad im kaže da ga ne može otvoriti."Prihvate naravno - samo treba pojasniti da je jedno pravo iz njihove police zdravstvenog osiguranja, ali da se ne donosi na volju i želju nego mora biti potkrijepljen s medicinskim indikacijama", kaže Karabeg, liječnik obiteljske medicine u Domu zdravlja Zagreb Centar.Od HZZO-a je dobio opomenu. Njihovi kontrolori su u redovitim kontrolama pročešljali 7000 bolovanja u ordinacijama liječnika. Zatvorili su njih čak 37 posto jer su trajala neopravdano dugo."22 godine i 4 mjeseca sam na bolovanju, liječim se. Upravo idem iz bolnice, nije ni malo ugodno", kaže Suzana Vida iz Valpova."Osim kad sam bila na porodiljnom i to tri mjeseca i to je bilo sve. Nikad na bolovanju. Hvala Bogu", kaže Ruža Žlof iz Zagreba."Iz obližnjih sela i iz Osijeka tu ljudi koji uzimaju bolovanja da bi išli raditi svoja polja", govori Zvonko Besednik iz Osijeka."Zbog djeteta da često. Pogotovo kad su ovako mali, onda je to nažalost problem. Često nema nekog evo razumijevanja od poslodavca", kaže Silvija Smrkulj iz Zagreba.Dok se novi podaci čekaju, oni posljednji kažu da je u prosjeku na dan bilo gotovo 65 000 Hrvata na bolovanju. U cijeloj godini bolovali su više od 20 milijuna dana, a od toga je gotovo pola na teret poslodavca."HUP dugi niz godina zagovara promjenu instituta bolovanja, a dio naših traženja je i promjena sustava kontrola – s obzirom na to da dosadašnje nisu bile učinkovite. To dokazuju svi službeni podaci prema kojima je preko 30 posto bolovanja, zaključeno, a u nekim dijagnozama i preko 40 posto", kaže Milka Kosanović, direktorica odnosa s članstvom HUP-a.S izmjenom zakona novost je da će bolovanje kontrolori moći sami zaključiti."HZZO je u svojim kontrolama mogao sugerirati izabranom doktoru da zaključi to bolovanje, ali je sam doktor bio nadležan za to. Sada po novom ćemo olakšati neke neugodne situacije kada liječnici nekog pacijenta trebaju skinuti s bolovanja – naši kontrolori će to direktno napraviti", govori Nenad Korkut, glasnogovornik HZZO-a.Novost pak nije da kucaju na vrata - jer su to mogli i do sada."HZZO nije nikad bio policija da će vas tražiti zbog nečega. Kontrolori HZZO pregledavaju pacijenta u ambulanti izabranog doktora ili prostorijama HZZO-a, ali u slučaju da pacijent ne može doći – njemu se može otići u posjetu", dodaje Korkut.Liječnici su se svega naslušali. Primjer je i pacijent s visokom temperaturom, streptokokom i na bolovanju."Na kontroli za 48 sati - on nije mene zamolio, nego je spomenuo da bi on trebao sjesti u auto i voziti za Imotski iz Zagreba po svoju suprugu i djecu. Ja sam rekao apsolutno se ne slažem i kontraindicirano je", kaže Vedran Karabeg, liječnik obiteljske medicine.Ako pacijent u roku od tri dana nakon početka bolesti ne obavijesti liječnika, ne pridržava se njegovih uputa ili zlorabi pravo na bolovanje - prijeti mu kazna od 1000 do 2000 eura. kontrolori češljaju 

kontrolori češljaju

Dnevno na bolovanju više od 60.000 Hrvata: Lažni bolesnici u panici, iz HZZO-a poručuju: 'Nikad nismo bili policija'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hrvatska seizmološka služba s PMF-a javlja kako je minutu do 6 sati u petak ujutro kod Aržana u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježen slabiji potres.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jutros, 24. ožujka 2023. godine u 5 sati i 59 minuta seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježili su slab potres s epicentrom 3 km južno od Aržana. Magnituda potresa iznosila je 2.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru III – IV stupnja EMS ljestvice, navode.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svjedoci za EMSC kažu da je podrhtavanje bilo jako, ali i kratko.</para><para>Inače, pola sata kasnije zatresla se i susjedna Italija. Naime, 10 kilometara od Napulja zabilježen je potres jačine 2,6 po Richteru.<hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para>

'Kratko i jako'. Minutu do 6 sati zatreslo se tlo u Dalmaciji. Uslijedio i potres u Italiji S epicentrom 3 kilometra južno od Aržana, malog mjesta u Splitsko-dalmatinskoj županiji Hrvatska seizmološka služba s PMF-a javlja kako je minutu do 6 sati u petak ujutro kod Aržana u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježen slabiji potres.Jutros, 24. ožujka 2023. godine u 5 sati i 59 minuta seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježili su slab potres s epicentrom 3 km južno od Aržana. Magnituda potresa iznosila je 2.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru III – IV stupnja EMS ljestvice, navode.Svjedoci za EMSC kažu da je podrhtavanje bilo jako, ali i kratko.Inače, pola sata kasnije zatresla se i susjedna Italija. Naime, 10 kilometara od Napulja zabilježen je potres jačine 2,6 po Richteru. JAVLJA SEIZMOLOŠKA 

JAVLJA SEIZMOLOŠKA

'Kratko i jako'. Minutu do 6 sati zatreslo se tlo u Dalmaciji. Uslijedio i potres u Italiji

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Neka istraživanja pokazuju i da - tko puši marihuanu prije 18. godine gubi na kvocijentu inteligencije. A koliko ste inteligentni možete izmjeriti ove subote, Mensa poziva na testiranje na Filozofskom fakultetu. Mensin predsjednik Đuro Lubura večerašnji je gost RTL Direkta.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Brojna istraživanja koje kaže da je korištenje droge češće među ljudima s visokim kvocijentom inteligencije. Hrvatska Mensa ima više od 1300 članova, mislite da među njima ima redovnih konzumenata droga?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ne mogu niti potvrditi niti demantirati da naši članovi koriste droge. Ne znam."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koliki je vaš IQ? Biste li rekli?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ja ću nastaviti u šaljivom tonu. Mi u Mensi se ne hvalimo koliki je, znamo da je dovoljno velik. "</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Na vaše testiranje svatko se može prijaviti, čak i mlađi od 18, plaća se 30 eura, kako ono izgleda?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Mogu se prijaviti od 14 godina, no mlađi od 18 moraju doći s roditeljima ili starateljima zato što moraju potpisati suglasnost. Testiranje je jednostavno, sjednete u klupicu. Psiholog vam kaže što trebate raditi, 20 minuta traje samo testiranje, no treba predvidjeti nekih 20 minuta dok dobijete upute, sjednete, dok sve to krene. Testovi su takvi da vam ne treba nikakvo znanje. Ono što je istina je da oni ljudi koji imaju veću inteligenciju su bolji u matematici, logici… Međutim, samo znanje matematike vam neće ništa pomoći jer nema alfanumeričkih znakova, samo su simboli i cijeli test je napravljen tako da na njega apsolutno ne utječe vaše obrazovanje "</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zašto potičete da ljudi idu na testove inteligencije?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Mislim da je za svaku osobu dobro da zna. Inteligentni ljudi su skloni propitivati sebe, svoja razmišljanja i odluke i često se dovedu u situaciju da razmišljaju da je problem u njima. Oni misle na jedan način, a velika većina na drugi način. Može se dogoditi da izgube samopouzdanje. Najmlađi sin ima disleksiju, imao je problem sa samopouzdanjem jer je čitao lošije od drugih, međutim kada se testirao i shvatio da je dovoljno inteligentan da bude član hrvatske Mense to je dosta pozitivno utjecalo na njegovo samopouzdanje"</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koliki IQ treba imati da se postane član Mense?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ovisi po kojoj skali se mjeri, ili 131 i više IQ ili 148 i više. U svakom slučaju unutar gornjih dva posto"</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Koliki je najviši IQ izmjeren nekom u Hrvatskoj?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Dakle, svako malo netko izađe s nekom pričom da mu je najveći, ali ne postoji službena statistika, odnosno službeni podatak gdje bi bila baza svih izvršenih mjerenja inteligencije da možemo reći koliki je najveći izmjereni IQ u Hrvatskoj"</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zanimljivo je da su po IQ-u u vrhu sve azijske zemlje: Japan, Tajvan, Singapur, kako se to tumači?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Svaka osoba kad se rodi ima određeni broj neurona u mozgu. Netko malo manje, netko malo više. To je ono što je prirodni potencijal. Međutim, između neurona se stvaraju sinapse, najveći broj sinapsi se razvije do pete godine, do sedme godine života djeteta 75 posto. U tim azijskim zemljama gdje je pismo slikovno, a simboli stalno u optjecaju - to očito pomaže u razvoju sinapsi, a razvoj sinapsi posljedično utječe na razvoj inteligencije. To je jedino objašnjenje koje su pronašli znanstvenici zbog čega su djeca iz azijskih zemalja puno bolja u rješavanju nekih zadataka nego iz drugih dijelova svijeta. "</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ali u top 10 je i Bjelorusija. Jako zanimljivo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Možda je to pod Lukašenkovom kontrolom bilo!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako u Hrvatskoj stojimo s hiperinteligentnih u odnosu na, recimo, zemlje regije?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ja znam da to uvijek zanima medije. Da kažem da smo pametniji od Srba ili Bosanaca, to bi bilo top, ali nažalost ne znam da postoje relevantna istraživanja. Sve što mogu reći je koliko koja od nacionalnih Mensi iz regije ima članova. To ne znači da su negdje inteligentniji ili manje inteligentni ljudi - to možda znači da nacionalne Mense bolje rade ili da nas mediji više vole pa nam date više prostora. Hrvatska Mensa je bila sedma u svijetu prošle godine u odnosu broja članova prema broju stanovnika. Od naših zemalja u okruženju na 11. mjestu je Crna Gora, na 14. Srbija, na 19. Slovenija i 22. Bosna i Hercegovina. Protumačite kako vam najviše odgovara, ali definitivno to ne znači da smo inteligentniji od njih. Tko god želi provjeriti koliki mu je kvocijent inteligencije neka se prijavi na stranici Mensa.hr, ima još nešto slobodnih mjesta. Iskoristite priliku"</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S obzirom na to da Mensa okuplja najinteligentnije ljude u Hrvatskoj - pita li vas se ikad za mišljenje u nekom području'</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Pitate krivu osobu jer sam ja posebni savjetnik jednog ministra pa mene pita. Ali, nas kao instituciju ne pitaju. Imamo ministra Butkovića koji pita. Za njega znam"</para>

Zašto Azijci imaju najveći IQ, koliki je u susjedstvu, a koliki naš: 'Ne hvalimo se koliki je, znamo da je dovoljno velik' &apos;Inteligentni ljudi su skloni propitivati sebe, svoja razmišljanja i odluke i često se dovedu u situaciju da razmišljaju da je problem u njima. Oni misle na jedan način, a velika većina na drugi način. Može se dogoditi da izgube samopouzdanje&apos;, rekao je Lubura Neka istraživanja pokazuju i da - tko puši marihuanu prije 18. godine gubi na kvocijentu inteligencije. A koliko ste inteligentni možete izmjeriti ove subote, Mensa poziva na testiranje na Filozofskom fakultetu. Mensin predsjednik Đuro Lubura večerašnji je gost RTL Direkta.Brojna istraživanja koje kaže da je korištenje droge češće među ljudima s visokim kvocijentom inteligencije. Hrvatska Mensa ima više od 1300 članova, mislite da među njima ima redovnih konzumenata droga?"Ne mogu niti potvrditi niti demantirati da naši članovi koriste droge. Ne znam."Koliki je vaš IQ? Biste li rekli?"Ja ću nastaviti u šaljivom tonu. Mi u Mensi se ne hvalimo koliki je, znamo da je dovoljno velik. "Na vaše testiranje svatko se može prijaviti, čak i mlađi od 18, plaća se 30 eura, kako ono izgleda?"Mogu se prijaviti od 14 godina, no mlađi od 18 moraju doći s roditeljima ili starateljima zato što moraju potpisati suglasnost. Testiranje je jednostavno, sjednete u klupicu. Psiholog vam kaže što trebate raditi, 20 minuta traje samo testiranje, no treba predvidjeti nekih 20 minuta dok dobijete upute, sjednete, dok sve to krene. Testovi su takvi da vam ne treba nikakvo znanje. Ono što je istina je da oni ljudi koji imaju veću inteligenciju su bolji u matematici, logici… Međutim, samo znanje matematike vam neće ništa pomoći jer nema alfanumeričkih znakova, samo su simboli i cijeli test je napravljen tako da na njega apsolutno ne utječe vaše obrazovanje "Zašto potičete da ljudi idu na testove inteligencije?"Mislim da je za svaku osobu dobro da zna. Inteligentni ljudi su skloni propitivati sebe, svoja razmišljanja i odluke i često se dovedu u situaciju da razmišljaju da je problem u njima. Oni misle na jedan način, a velika većina na drugi način. Može se dogoditi da izgube samopouzdanje. Najmlađi sin ima disleksiju, imao je problem sa samopouzdanjem jer je čitao lošije od drugih, međutim kada se testirao i shvatio da je dovoljno inteligentan da bude član hrvatske Mense to je dosta pozitivno utjecalo na njegovo samopouzdanje"Koliki IQ treba imati da se postane član Mense?"Ovisi po kojoj skali se mjeri, ili 131 i više IQ ili 148 i više. U svakom slučaju unutar gornjih dva posto"Koliki je najviši IQ izmjeren nekom u Hrvatskoj?"Dakle, svako malo netko izađe s nekom pričom da mu je najveći, ali ne postoji službena statistika, odnosno službeni podatak gdje bi bila baza svih izvršenih mjerenja inteligencije da možemo reći koliki je najveći izmjereni IQ u Hrvatskoj"Zanimljivo je da su po IQ-u u vrhu sve azijske zemlje: Japan, Tajvan, Singapur, kako se to tumači?"Svaka osoba kad se rodi ima određeni broj neurona u mozgu. Netko malo manje, netko malo više. To je ono što je prirodni potencijal. Međutim, između neurona se stvaraju sinapse, najveći broj sinapsi se razvije do pete godine, do sedme godine života djeteta 75 posto. U tim azijskim zemljama gdje je pismo slikovno, a simboli stalno u optjecaju - to očito pomaže u razvoju sinapsi, a razvoj sinapsi posljedično utječe na razvoj inteligencije. To je jedino objašnjenje koje su pronašli znanstvenici zbog čega su djeca iz azijskih zemalja puno bolja u rješavanju nekih zadataka nego iz drugih dijelova svijeta. "Ali u top 10 je i Bjelorusija. Jako zanimljivo."Možda je to pod Lukašenkovom kontrolom bilo!Kako u Hrvatskoj stojimo s hiperinteligentnih u odnosu na, recimo, zemlje regije?"Ja znam da to uvijek zanima medije. Da kažem da smo pametniji od Srba ili Bosanaca, to bi bilo top, ali nažalost ne znam da postoje relevantna istraživanja. Sve što mogu reći je koliko koja od nacionalnih Mensi iz regije ima članova. To ne znači da su negdje inteligentniji ili manje inteligentni ljudi - to možda znači da nacionalne Mense bolje rade ili da nas mediji više vole pa nam date više prostora. Hrvatska Mensa je bila sedma u svijetu prošle godine u odnosu broja članova prema broju stanovnika. Od naših zemalja u okruženju na 11. mjestu je Crna Gora, na 14. Srbija, na 19. Slovenija i 22. Bosna i Hercegovina. Protumačite kako vam najviše odgovara, ali definitivno to ne znači da smo inteligentniji od njih. Tko god želi provjeriti koliki mu je kvocijent inteligencije neka se prijavi na stranici Mensa.hr, ima još nešto slobodnih mjesta. Iskoristite priliku"S obzirom na to da Mensa okuplja najinteligentnije ljude u Hrvatskoj - pita li vas se ikad za mišljenje u nekom području'"Pitate krivu osobu jer sam ja posebni savjetnik jednog ministra pa mene pita. Ali, nas kao instituciju ne pitaju. Imamo ministra Butkovića koji pita. Za njega znam" MENSA U DIREKTU 

MENSA U DIREKTU

Zašto Azijci imaju najveći IQ, koliki je u susjedstvu, a koliki naš: 'Ne hvalimo se koliki je, znamo da je dovoljno velik'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Od garaže prije 14 godina - do modernih tvornica i najbržeg električnog automobila na svijetu. Da može ići 400 kilometara na sat svi znamo, ali kako Nevera dođe do toga - to smo provjerili u Rimčevoj tvornici na Jankomiru. Na ulasku su nas upozorili da ne diramo narančaste kablove, a obavezna je i zaštita na cipelama - koja vas uzemlji, da iz tvornice ne iziđete naelektrizirani. Dio posla je robotiziran, pa ovdje nema stričeka koji lemi i spaja žice - to rade moderni strojevi, u nekoliko sekundi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Slaganje žica kao što vidite radi se ručno. Imamo automatizirane procese, ali finalno je sve ručno. U jedan auto utrošimo 25 kilometara žice", govori koordinator Odjela ožičenja Boris Habulin.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Živčani sustav Nevere mora biti sto posto ispravan, jer inače moraju raditi sve iznova. Nevera je jako osjetljiva - u nju se ne može ući, ne smijete je dotaknuti, ne smijete joj se ni previše približiti, možete samo gledati.</para><hmn:article id="e0968774-2a1e-11ed-89ba-9e9781c5332a" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ovo je Nevera u prvoj zoni. Ovo je ta zona nula, tu sve panele stavljamo na auto, da vidimo paše li sve i imamo li kakvih problema. Cilj je provjeriti sve luftove, potencijalne greške, jer jednom kad ode na lakiranje nije baš jednostavno", kazao je voditelj proizvodnje hiperautomobila Ivan Fumić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A ključ svega je baterija. Jedna puna vozi od Zagreba do Splita. A može napajati recimo manju hidroelektranu ili preko 20 kućanstava. Baterije su Rimca i proslavile, a radi se na novim, još boljim i modernijim. Tek će za dvije godine biti u prodaji, nema ih na cesti, ali jednu smo uspjeli vidjeti izbliza.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jedna mala ćelija baterije trenutno može napajati recimo dva daljinska upravljača u kućanstvu, ali kada se spoji u jednu veliku bateriju napajat će jedan sportski auto. U Rimcu će takvih baterija proizvoditi godišnje 45 tisuća.</para><hmn:article id="56bafb2a-c353-11ec-8dba-6a7363df2ef2" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pet tjedana im treba da proizvedu samo jednu Neveru - koja bez dodatne opreme košta dva milijuna eura. Prodano ih je do sada 50, sve skupa će ih na cesti biti 150, a samo dva Hrvata je voze. Mate Rimac i jedan liječnik. Prije ceste, auto prolazi rigorozne provjere.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nakon nulte zone sve ide u proizvodnu liniju. Ovdje ih je 5. Na trećoj se recimo stavlja baterija, na četvrtoj eksterijer, a onda slijedi kontrola kvalitete.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nju provodi Aleksandar sa svojim timom. Tipke, svjetla, softveri, kočnice - testira se sve.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Njihova odjeća je anti scratch. Veoma smo oprezni, koristimo rukavice. Unutra imamo testni tepih, sjedala sve. Testiramo auto prvo s mini washom. Onda aktiviramo sustav koji simulira snažnu monsunsku kišu, u trajanju 10 do 15 minuta. Da potvrdimo da nigdje nema curenja, znači Nevera mora preživjeti Neveru", kazao je voditelj tima za inspekciju kvalitete Aleksandar Pavlov.</para><hmn:article id="f0e492aa-b9f4-11ec-ab1a-0242ac12005e" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada preživi sve nevere i bure ide na testnu vožnju s profesionalnim vozačem. Tek onda dobiva originalne gume i spremna je za posljednju inspekciju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Auto parkiramo u ovaj svjetlosni tunel. Tu se provjerava interijer, eksterijer, gleda se ima li kakva ogrebotina - da se može to popraviti", govori Pavlov.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>I to je to. Put od pet tjedana nastajanja superbrzog auta u četiri minute. Jedina je šteta što nam Mate nije dao da ga sami testiramo. Ali, to je valjda ostavio za idući put.</para>

Kako se rađa Nevera? Od prve žice do auta od dva milijuna eura: Direkt u tvornici Mate Rimca Da se u Zagrebu proizvodi najbrži električni auto na svijetu, to svi već znamo. Ali ono što dosad nismo znali je kako ta proizvodnja izgleda. Do jučer, kada nam je Mate Rimac otvorio vrata tvornice gdje se rađa Nevera. Od prve žice do auta od dva milijuna eura, u proizvodnji sudjeluje 470 radnika. Sve je čisto kao u operacijskoj dvorani, a kao u bolnici - i u tvornici se nosi posebna zaštitna odjeća. Neveru se ne smije dirati bez rukavica niti snimati izbliza. Jedan automobil ima 25 kilometara žica i dovoljno struje za 25 domova. A ako se pitate koliko hiperautomobila vozi Hrvatskom: odgovor je dva. Kako nevera preživljava nevere, i kako izgleda baterija koja je proslavila Matu Rimca: u reportaži naše ekipe Od garaže prije 14 godina - do modernih tvornica i najbržeg električnog automobila na svijetu. Da može ići 400 kilometara na sat svi znamo, ali kako Nevera dođe do toga - to smo provjerili u Rimčevoj tvornici na Jankomiru. Na ulasku su nas upozorili da ne diramo narančaste kablove, a obavezna je i zaštita na cipelama - koja vas uzemlji, da iz tvornice ne iziđete naelektrizirani. Dio posla je robotiziran, pa ovdje nema stričeka koji lemi i spaja žice - to rade moderni strojevi, u nekoliko sekundi."Slaganje žica kao što vidite radi se ručno. Imamo automatizirane procese, ali finalno je sve ručno. U jedan auto utrošimo 25 kilometara žice", govori koordinator Odjela ožičenja Boris Habulin.Živčani sustav Nevere mora biti sto posto ispravan, jer inače moraju raditi sve iznova. Nevera je jako osjetljiva - u nju se ne može ući, ne smijete je dotaknuti, ne smijete joj se ni previše približiti, možete samo gledati."Ovo je Nevera u prvoj zoni. Ovo je ta zona nula, tu sve panele stavljamo na auto, da vidimo paše li sve i imamo li kakvih problema. Cilj je provjeriti sve luftove, potencijalne greške, jer jednom kad ode na lakiranje nije baš jednostavno", kazao je voditelj proizvodnje hiperautomobila Ivan Fumić.A ključ svega je baterija. Jedna puna vozi od Zagreba do Splita. A može napajati recimo manju hidroelektranu ili preko 20 kućanstava. Baterije su Rimca i proslavile, a radi se na novim, još boljim i modernijim. Tek će za dvije godine biti u prodaji, nema ih na cesti, ali jednu smo uspjeli vidjeti izbliza.Jedna mala ćelija baterije trenutno može napajati recimo dva daljinska upravljača u kućanstvu, ali kada se spoji u jednu veliku bateriju napajat će jedan sportski auto. U Rimcu će takvih baterija proizvoditi godišnje 45 tisuća.Pet tjedana im treba da proizvedu samo jednu Neveru - koja bez dodatne opreme košta dva milijuna eura. Prodano ih je do sada 50, sve skupa će ih na cesti biti 150, a samo dva Hrvata je voze. Mate Rimac i jedan liječnik. Prije ceste, auto prolazi rigorozne provjere.Nakon nulte zone sve ide u proizvodnu liniju. Ovdje ih je 5. Na trećoj se recimo stavlja baterija, na četvrtoj eksterijer, a onda slijedi kontrola kvalitete.Nju provodi Aleksandar sa svojim timom. Tipke, svjetla, softveri, kočnice - testira se sve."Njihova odjeća je anti scratch. Veoma smo oprezni, koristimo rukavice. Unutra imamo testni tepih, sjedala sve. Testiramo auto prvo s mini washom. Onda aktiviramo sustav koji simulira snažnu monsunsku kišu, u trajanju 10 do 15 minuta. Da potvrdimo da nigdje nema curenja, znači Nevera mora preživjeti Neveru", kazao je voditelj tima za inspekciju kvalitete Aleksandar Pavlov.Kada preživi sve nevere i bure ide na testnu vožnju s profesionalnim vozačem. Tek onda dobiva originalne gume i spremna je za posljednju inspekciju."Auto parkiramo u ovaj svjetlosni tunel. Tu se provjerava interijer, eksterijer, gleda se ima li kakva ogrebotina - da se može to popraviti", govori Pavlov.I to je to. Put od pet tjedana nastajanja superbrzog auta u četiri minute. Jedina je šteta što nam Mate nije dao da ga sami testiramo. Ali, to je valjda ostavio za idući put. Reportaža s Jankomira 

Reportaža s Jankomira

Kako se rađa Nevera? Od prve žice do auta od dva milijuna eura: Direkt u tvornici Mate Rimca

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ponekad je jednostavnije naručiti drogu, nego ručak iz restorana. Dostavlja se posebnim kanalima. Na kućna vrata stiže za manje od pola sata. Svaki peti stanovnik Zagreba probao je kokain, a najviše petkom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Danas kada dođeš u neki klub, u neki kafić – posebno vikendom, red je ogroman na WC-u. Nitko ide raditi nuždu, nego si idu povući crtu. Čak nisi više IN ako nešto ne uzimaš", kaže Mario Plazibat, bivši ovisnik i terapeut u Zajednici Susret.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Prije 10 – 15 godina bilo je uobičajeno da se za vikend zabavi uz čašicu alkohola, danas je sasvim normalno da se zabavi uz lajnu stimulansa – ili kokaina ili speeda. Ovisnik više nije neki ispijeni mršavi muškarac ili žena s ubodnim ranama na rukama i nogama, to je danas jedan ugledni gospodin, visokoobrazovan koji nosi odijelo i kravatu", govori Ivan Ćelić, psihijatar u Klinici za psihijatriju Vrapče.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najbolji pokazatelj potrošnje je kanalizacija, čiju analizu Europska agencije za droge radi svake godine. Najviše se koristi u Belgiji, Španjolskoj i Portugalu. Hrvatska u odnosu na lani ipak - stoji bolje.</para><hmn:article id="f45fe7ae-c3e9-11ed-af46-b6cdfea81f82" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Što se tiče marihuane, kokaina i speeda – tu padamo. Na velike brojke to izgleda dobro, ali broj zahtjeva onih koji su ovisni o marihuani je sve veći i veći", govori Ćelić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najviše "trave" puši se u Švicarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. U Hrvatskoj se očito troši manje, lani smo bili treći u Europi, sada smo 16.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"To je zabrinjavajuće. Za razliku od toga kanabis i marihuana imaju kontinuirani trend uporabe kroz čitav tjedan, što ukazuje da ljudi koji konzumiraju marihuanu jako teško mogu funkcionirati svakodnevno", govori Željko Petković, pomoćnik ravnatelja HZJZ-a za suzbijanje zlouporabe droga.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Problem je i dostupnost. Procjene su da se samo u Zagrebu na dan popuši najmanje 80 tisuća jointova, jer za razliku od svega ostalog, drogu nije dotaknula inflacija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ecstasy je nekad 1995. bio 100 kuna, danas je 20 kuna. Gram kokaina nekad je bio oko 500 kuna, danas je isto oko 500 kuna, marihuana je prije bila 50 kuna, danas je 100", govori Mario Plazibat.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Procjena je da na svaku pošiljku koju policija zaplijeni – njih još deset prođe ispod radara.</para>

Svaki peti stanovnik Zagreba probao je kokain: 'Ovisnici više nisu ispijeni muškarci i žene, već gospoda u odijelima' Najbolji pokazatelj potrošnje je kanalizacija, čiju analizu Europska agencije za droge radi svake godine. Najviše se koristi u Belgiji, Španjolskoj i Portugalu. Hrvatska u odnosu na lani ipak - stoji bolje. Najviše &apos;trave&apos; puši se u Švicarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. U Hrvatskoj se očito troši manje, lani smo bili treći u Europi, sada smo 16 Ponekad je jednostavnije naručiti drogu, nego ručak iz restorana. Dostavlja se posebnim kanalima. Na kućna vrata stiže za manje od pola sata. Svaki peti stanovnik Zagreba probao je kokain, a najviše petkom."Danas kada dođeš u neki klub, u neki kafić – posebno vikendom, red je ogroman na WC-u. Nitko ide raditi nuždu, nego si idu povući crtu. Čak nisi više IN ako nešto ne uzimaš", kaže Mario Plazibat, bivši ovisnik i terapeut u Zajednici Susret."Prije 10 – 15 godina bilo je uobičajeno da se za vikend zabavi uz čašicu alkohola, danas je sasvim normalno da se zabavi uz lajnu stimulansa – ili kokaina ili speeda. Ovisnik više nije neki ispijeni mršavi muškarac ili žena s ubodnim ranama na rukama i nogama, to je danas jedan ugledni gospodin, visokoobrazovan koji nosi odijelo i kravatu", govori Ivan Ćelić, psihijatar u Klinici za psihijatriju Vrapče.Najbolji pokazatelj potrošnje je kanalizacija, čiju analizu Europska agencije za droge radi svake godine. Najviše se koristi u Belgiji, Španjolskoj i Portugalu. Hrvatska u odnosu na lani ipak - stoji bolje."Što se tiče marihuane, kokaina i speeda – tu padamo. Na velike brojke to izgleda dobro, ali broj zahtjeva onih koji su ovisni o marihuani je sve veći i veći", govori Ćelić.Najviše "trave" puši se u Švicarskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj. U Hrvatskoj se očito troši manje, lani smo bili treći u Europi, sada smo 16."To je zabrinjavajuće. Za razliku od toga kanabis i marihuana imaju kontinuirani trend uporabe kroz čitav tjedan, što ukazuje da ljudi koji konzumiraju marihuanu jako teško mogu funkcionirati svakodnevno", govori Željko Petković, pomoćnik ravnatelja HZJZ-a za suzbijanje zlouporabe droga.Problem je i dostupnost. Procjene su da se samo u Zagrebu na dan popuši najmanje 80 tisuća jointova, jer za razliku od svega ostalog, drogu nije dotaknula inflacija."Ecstasy je nekad 1995. bio 100 kuna, danas je 20 kuna. Gram kokaina nekad je bio oko 500 kuna, danas je isto oko 500 kuna, marihuana je prije bila 50 kuna, danas je 100", govori Mario Plazibat.Procjena je da na svaku pošiljku koju policija zaplijeni – njih još deset prođe ispod radara. NAJČEŠĆE PETKOM 

NAJČEŠĆE PETKOM

Svaki peti stanovnik Zagreba probao je kokain: 'Ovisnici više nisu ispijeni muškarci i žene, već gospoda u odijelima'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>On je bio starac, da sam ga maknuo, srušio bi mu se svijet. Tako se jučer nadbiskup Đuro Hranić pravdao što je župnika koji maltretira djevojčice ostavio u službi. Jer kao, kad je netko star onda više ne može nikoga zlostavljati. Što se događalo u vukovarskom Sotinu?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vukovarsko naselje Sotin, 2016. godina. Majke ministrantica upozorile su nadbiskupa Hranića da se iza oltara događa nešto stravično. Seksualno zlostavljanje djevojčica navodno je trajalo godinama. Očajni roditelji imenovili su zlostavljača, velečasnog Rajčevca i od nadbiskupa očekivali pomoć.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Umjesto toga u lipnju 2017. godine došao je u Sotin u tu župu u kojoj je ovaj zlostavljao djecu, zajedno sa tim zlostavljačem je držao misu i nakon mise je rekao da određeni vjernici iz ove župe kleveću toga svećenika", rekao je Hrvoje Šimčević, novinar Novosti.</para><hmn:article id="8635b4b6-c3d0-11ed-820d-c25d2d1cdbce" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sramotna reakcija, govori nam novinar koji je razotkrio slučaj, razbjesnila je roditelje koji su odlučili reći dosta. Poslali su još dva pisma i zaprijetili policijom i papom. Tek tada nadbiskup je reagirao, prijavio zlostavljača, ali ga još tri godine ostavio među djecom!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Najgore od svega je da je moguće da je i nakon što ga je Hranić tamo ostavio – on mogao zlostavljati i dalje djecu jer imam fotodokaze da je velečasni Rajčevac držao mise sve do kraja 2019. godine u prisustvu ministrantica", istaknuo je Šimičević.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Slučaj je došao do DORH-a koji je podigao optužnicu za zlostavljanje pet ministrantica, ali i do samog Vatikana. Optuženi svećenik u međuvremenu je preminuo. Pritisnut brojnim pitanjima, nadbiskup je na bizaran način pokušao objasniti zašto je osumnjičenog ostavio među djecom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"On tada više nije bio sposoban za takve stvari. To da je nešto, ja sam imao nekakvu moralnu sigurnost da se tamo više neće ništa dogoditi", rekao je nadbiskup Đakovačko-osječki Đuro Hranić.</para><hmn:article id="f226883a-bc0a-11ed-8514-ca6fbb7586dd" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Imao je nadbiskup i elegantno rješenje, optuženog svećenika mogao je umiroviti sa 75. godina, no ni to nije učinio.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Na pitanje o tome misli li da ga je trebao umiroviti u travnju 2018. Hranić je odgovorio: "Stvarno nisam smatrao da je nužno da ga umirovim".</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Je li postupak nadbiskupa suprotan točno propisanim smjernicama crkve kada se radi o pedofiliji, treba istražiti, govori nam Darko Pavičić, novinar koji desetljećima prati crkvena pitanja.</para><hmn:article id="a1f84a42-bb7e-11ed-9c8e-7a2310d733b1" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ono što je važno da se u takvim situacijama klerika koji je osumnjičen za to djelo, miče od maloljetnika i sa službe udaljava dok se cijela stvar ne istraži. Također, on je cijelo vrijeme nevin", rekao je Pavičić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Skandal dolazi u neugodno vrijeme za crkvu i papu Franju. Dvojicu njegovih prethodnika povezuje se sa zataškavanjem. Benedikta XVI. da se oglušio na moguća zlostavljanja još dok je bio nadbiskup u Njemačkoj, a nedavno objavljeni dokumentarac kritizira papu Ivana Pavla Drugog zbog štićenja zlostavljača dok je bio kardinal u Krakowu. Optužbe nisu dokazane, ali sama sumnja na okretanje glave kosi se s porukama Pape Franje koji otvoreno govori o svim problemima u crkvi, pa i o pedofiliji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Osjećam se dužnim izraziti svoju bol i sram zbog nepopravljive štete koju su neki crkveni dužnosnici nanijeli djeci", istaknuo je papa Franjo.</para><hmn:article id="52f0cfa0-bb65-11ed-b1c5-8e641916caad" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Poruka Franje je jasna, za pedofiliju optužuje klerikalizam i zatvorene krugove moći. Šteta koju je pedofilija nanijela Crkvi teško će se isprati bez iskrenog kajanja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"To je jedan opća, globalna, generalna poruka Pape s vrha crkve. Mi smo na strani žrtve, žao nam je, kajemo se, on se kaje u nečije tuđe ime, on se kaje u ime zlostavljača", objasnio je Pavičić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Papa Franjo se dakle kaje, no njegove riječi do vukovarskog Sotina nisu došle. Hoće li za nadbiskupa Hranića biti posljedica, odlučit će Vatikan.</para>

Što se događalo u Sotinu? Župnik koji je maltretirao djevojčice ostavljen u službi jer je star? Papa Franjo se dakle kaje, no njegove riječi do vukovarskog Sotina nisu došle. Hoće li za nadbiskupa Hranića biti posljedica, odlučit će Vatikan On je bio starac, da sam ga maknuo, srušio bi mu se svijet. Tako se jučer nadbiskup Đuro Hranić pravdao što je župnika koji maltretira djevojčice ostavio u službi. Jer kao, kad je netko star onda više ne može nikoga zlostavljati. Što se događalo u vukovarskom Sotinu?Vukovarsko naselje Sotin, 2016. godina. Majke ministrantica upozorile su nadbiskupa Hranića da se iza oltara događa nešto stravično. Seksualno zlostavljanje djevojčica navodno je trajalo godinama. Očajni roditelji imenovili su zlostavljača, velečasnog Rajčevca i od nadbiskupa očekivali pomoć."Umjesto toga u lipnju 2017. godine došao je u Sotin u tu župu u kojoj je ovaj zlostavljao djecu, zajedno sa tim zlostavljačem je držao misu i nakon mise je rekao da određeni vjernici iz ove župe kleveću toga svećenika", rekao je Hrvoje Šimčević, novinar Novosti.Sramotna reakcija, govori nam novinar koji je razotkrio slučaj, razbjesnila je roditelje koji su odlučili reći dosta. Poslali su još dva pisma i zaprijetili policijom i papom. Tek tada nadbiskup je reagirao, prijavio zlostavljača, ali ga još tri godine ostavio među djecom!"Najgore od svega je da je moguće da je i nakon što ga je Hranić tamo ostavio – on mogao zlostavljati i dalje djecu jer imam fotodokaze da je velečasni Rajčevac držao mise sve do kraja 2019. godine u prisustvu ministrantica", istaknuo je Šimičević.Slučaj je došao do DORH-a koji je podigao optužnicu za zlostavljanje pet ministrantica, ali i do samog Vatikana. Optuženi svećenik u međuvremenu je preminuo. Pritisnut brojnim pitanjima, nadbiskup je na bizaran način pokušao objasniti zašto je osumnjičenog ostavio među djecom."On tada više nije bio sposoban za takve stvari. To da je nešto, ja sam imao nekakvu moralnu sigurnost da se tamo više neće ništa dogoditi", rekao je nadbiskup Đakovačko-osječki Đuro Hranić.Imao je nadbiskup i elegantno rješenje, optuženog svećenika mogao je umiroviti sa 75. godina, no ni to nije učinio.Na pitanje o tome misli li da ga je trebao umiroviti u travnju 2018. Hranić je odgovorio: "Stvarno nisam smatrao da je nužno da ga umirovim".Je li postupak nadbiskupa suprotan točno propisanim smjernicama crkve kada se radi o pedofiliji, treba istražiti, govori nam Darko Pavičić, novinar koji desetljećima prati crkvena pitanja."Ono što je važno da se u takvim situacijama klerika koji je osumnjičen za to djelo, miče od maloljetnika i sa službe udaljava dok se cijela stvar ne istraži. Također, on je cijelo vrijeme nevin", rekao je Pavičić.Skandal dolazi u neugodno vrijeme za crkvu i papu Franju. Dvojicu njegovih prethodnika povezuje se sa zataškavanjem. Benedikta XVI. da se oglušio na moguća zlostavljanja još dok je bio nadbiskup u Njemačkoj, a nedavno objavljeni dokumentarac kritizira papu Ivana Pavla Drugog zbog štićenja zlostavljača dok je bio kardinal u Krakowu. Optužbe nisu dokazane, ali sama sumnja na okretanje glave kosi se s porukama Pape Franje koji otvoreno govori o svim problemima u crkvi, pa i o pedofiliji."Osjećam se dužnim izraziti svoju bol i sram zbog nepopravljive štete koju su neki crkveni dužnosnici nanijeli djeci", istaknuo je papa Franjo.Poruka Franje je jasna, za pedofiliju optužuje klerikalizam i zatvorene krugove moći. Šteta koju je pedofilija nanijela Crkvi teško će se isprati bez iskrenog kajanja."To je jedan opća, globalna, generalna poruka Pape s vrha crkve. Mi smo na strani žrtve, žao nam je, kajemo se, on se kaje u nečije tuđe ime, on se kaje u ime zlostavljača", objasnio je Pavičić.Papa Franjo se dakle kaje, no njegove riječi do vukovarskog Sotina nisu došle. Hoće li za nadbiskupa Hranića biti posljedica, odlučit će Vatikan. NADBISKUP GA PRAVDAO 

NADBISKUP GA PRAVDAO

Što se događalo u Sotinu? Župnik koji je maltretirao djevojčice ostavljen u službi jer je star?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zagrebačka je ljepotica već dvije i pol godine okovana željeznom ogradom. Najljepši trg starog Zagreba postao je "Zabranjeni grad". Policija je na svakom prilazu, a prolaska nema. Političari su prešutno pretvorili povijesni trg u prvatni parking. Obični smrtnici ne smiju prići, ali zato mjesta za luksuzne limuzine ima napretek. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nema više šetnje trgom koji je bio magnet za turiste, susjedi su bijesni. Viktorija iz Zagreba je prije nekoliko godina doselila iz Moskve. Živi ulicu pokraj i nije joj jasno zašto svaki dan do dućana mora okolnim putem.</para><hmn:taxon taxonomyname="polls" id="b63d5426-ca14-11ed-883b-8a9b20bcbc45"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"To nije u redu, to izgleda kao neki zatvor, a to je trg na kojem je najljepša crkva u Hrvatskoj. Meni se to ne sviđa. To je sami centar Hrvatske, ne može tako izgledati", rekla je Viktorija. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ni Luka iz Zagreba, koji već pet mjeseci prosvjeduje ispred Vlade i Sabora, nije oduševljen željeznom ogradom. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Oni se ograđuju vidite, boje se naroda. Oni se ograđuju, a hrvatski narod nisu teroristi. Oni se boje hrvatskog naroda", poručio je Luka.</para><hmn:article id="9bad0854-4a53-11ed-9150-eef015a1a4da" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Trg na kojem stoluju Vlada i Sabor ograđen je u jesen 2020. nakon napada Danijela Bezuka na Banske dvore. SOA je napravila sigurnosnu procjenu i zatvorila trg za javnost.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Premijer Andrej Plenković kazao je 12. listopada 2020. godine: "Ministre Božinović ja vas molim da MUP napravi jedan plan sigurnosti prostora ispred Vlade."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>GONG se pita zašto je dvije i pol godine kasnije trg i dalje zatvoren. Pitali su MUP je li razina prijetnje i dalje tako visoka, ali odgovor nisu dobili. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica GONG-a, rekla je: "MUP kaže da bi sama informacija o razini stupnja ugroženosti Markovog trga mogla ugrozili sigurnost institucija, Vlade i Sabora."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ivković Novokmet je kazala da joj se objašnjenje MUP-a ne čini samo apsurdnim, nego da je opasno za građane, ali i za njihovu slobodu i demokraciju. </para><hmn:article id="3b24e788-c571-11ed-adf8-c286bcc0845e" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kako nam je rekao bivši policajac i stručnjak za sigurnost, Željko Cvrtila, nitko ne spori da najviši dužnosnici moraju biti zaštićeni, ali ovo je posve krivi način. Ovako postavljen perimetar je beskoristan, a policajci nezaštićeni. Ima puno boljih rješenja, može se postaviti kovanu ogradu uz Vladu, detektor metala i stupiće. Ljudi bi mogli prolaziti, a auti ne.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Svi smo mislili da je to privremeno rješenje i trebalo je biti privremeno rješenje. Uopće nije jasno zašto mi tri godine od događaja mi imamo situaciju kao da se nešto dogodilo jučer. To nije neka posebna mjera, naravno da ružno izgleda i ograničava pristup građanima, a posebice turistima", kazao je Cvrtila. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prizorom ograđenog parkinga najviše su iznenađeni oni koji dolaze iz zemlje u kojoj je estetika posebno cijeni. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Marco iz Italije je kazao: "To baš i nije najbolje rješenje, očito. Nadam se da će promijeniti tu odluku."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Susjedi ne vole ogradu, još manje turisti pa čak i struka kaže da ne nudi nikakvu sigurnost. Jedino ju vole oni koji od nje imaju koristi. Besplatni, uvijek dostupan parking, zgodna je privilegija. Ako nekom ograda baš toliko smeta, može izabrati druge političare.</para>

Već 900 dana zatvoren je Markov trg: Zašto je zagrebačka ljepotica postala privatni parking?  Prošla su točno 893 dana otkako ste se zadnji put mogli slobodno prošetati Markovim trgom. Zabrana približavanja zgradama Vlade i Sabora na snazi je otkad je Danijel Bezuk, sjećate se, iz Kalašnjikova pucao po Banskim dvorima i ranio policajca. Od tada je trg opasan željeznim ogradama, a prostor po kojem su se prije šetali oduševljeni turisti postao je elitni parking. Markov trg je nedostupan čak i ljudima koji u blizini žive, bez da itko zna zašto i do kada Zagrebačka je ljepotica već dvije i pol godine okovana željeznom ogradom. Najljepši trg starog Zagreba postao je "Zabranjeni grad". Policija je na svakom prilazu, a prolaska nema. Političari su prešutno pretvorili povijesni trg u prvatni parking. Obični smrtnici ne smiju prići, ali zato mjesta za luksuzne limuzine ima napretek. Nema više šetnje trgom koji je bio magnet za turiste, susjedi su bijesni. Viktorija iz Zagreba je prije nekoliko godina doselila iz Moskve. Živi ulicu pokraj i nije joj jasno zašto svaki dan do dućana mora okolnim putem."To nije u redu, to izgleda kao neki zatvor, a to je trg na kojem je najljepša crkva u Hrvatskoj. Meni se to ne sviđa. To je sami centar Hrvatske, ne može tako izgledati", rekla je Viktorija. Ni Luka iz Zagreba, koji već pet mjeseci prosvjeduje ispred Vlade i Sabora, nije oduševljen željeznom ogradom. "Oni se ograđuju vidite, boje se naroda. Oni se ograđuju, a hrvatski narod nisu teroristi. Oni se boje hrvatskog naroda", poručio je Luka.Trg na kojem stoluju Vlada i Sabor ograđen je u jesen 2020. nakon napada Danijela Bezuka na Banske dvore. SOA je napravila sigurnosnu procjenu i zatvorila trg za javnost.Premijer Andrej Plenković kazao je 12. listopada 2020. godine: "Ministre Božinović ja vas molim da MUP napravi jedan plan sigurnosti prostora ispred Vlade."GONG se pita zašto je dvije i pol godine kasnije trg i dalje zatvoren. Pitali su MUP je li razina prijetnje i dalje tako visoka, ali odgovor nisu dobili. Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica GONG-a, rekla je: "MUP kaže da bi sama informacija o razini stupnja ugroženosti Markovog trga mogla ugrozili sigurnost institucija, Vlade i Sabora."Ivković Novokmet je kazala da joj se objašnjenje MUP-a ne čini samo apsurdnim, nego da je opasno za građane, ali i za njihovu slobodu i demokraciju. Kako nam je rekao bivši policajac i stručnjak za sigurnost, Željko Cvrtila, nitko ne spori da najviši dužnosnici moraju biti zaštićeni, ali ovo je posve krivi način. Ovako postavljen perimetar je beskoristan, a policajci nezaštićeni. Ima puno boljih rješenja, može se postaviti kovanu ogradu uz Vladu, detektor metala i stupiće. Ljudi bi mogli prolaziti, a auti ne."Svi smo mislili da je to privremeno rješenje i trebalo je biti privremeno rješenje. Uopće nije jasno zašto mi tri godine od događaja mi imamo situaciju kao da se nešto dogodilo jučer. To nije neka posebna mjera, naravno da ružno izgleda i ograničava pristup građanima, a posebice turistima", kazao je Cvrtila. Prizorom ograđenog parkinga najviše su iznenađeni oni koji dolaze iz zemlje u kojoj je estetika posebno cijeni. Marco iz Italije je kazao: "To baš i nije najbolje rješenje, očito. Nadam se da će promijeniti tu odluku."Susjedi ne vole ogradu, još manje turisti pa čak i struka kaže da ne nudi nikakvu sigurnost. Jedino ju vole oni koji od nje imaju koristi. Besplatni, uvijek dostupan parking, zgodna je privilegija. Ako nekom ograda baš toliko smeta, može izabrati druge političare. PARKING ZA POLITIČARE 

PARKING ZA POLITIČARE

Već 900 dana zatvoren je Markov trg: Zašto je zagrebačka ljepotica postala privatni parking? 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Analiza otpadnih voda pokazala je da su Zagrepčani nakon pandemije odlučili zdravije živjeti jer je smanjena konzumacija kokaina, kanabisa i MDMA-e. Ipak, još uvijek smo u top 20 europskih gradova po pušenju trave i uzimanju bombona.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tako Zagreb više nije prvak u pušenju marihuane tijekom tjedna, ali još uvijek držimo visoko 16. mjesto na ljestvici. Najviše se puši u Švicarskoj, odnosno Ženevi, Nizozemskoj, to jest Amsterdamu i Španjolskoj, točnije u Barceloni. Konkretno, u Zagrebu se svaki dan u joint smota 77 grama. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Psihijatar u Klinici za psihijatriju Vrapče, Ivan Ćelić, rekao je: "Što se tiče marihuane, kokaina i speeda, tu padamo. Na velike brojke to izgleda dobro, ali broj zahtjeva onih koji su ovisni o marihuani je sve veći i veći."</para><hmn:article id="06cae0c8-c70b-11ed-b365-b6cdfea81f82" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kada je riječ o kokainu, najviše se šmrče u Belgiji, to jest Antwerpenu, u španjolskom gradu Tarragoni i Nizozemskoj, odnosno Amsterdamu. Nakon 10 godina rasta konzumacije, u Zagrebu se ove godine šmrkalo manje nego lani, 323 grama dnevno, s tim da je najveća zabilježena količina jedan petak, 624 grama. Svaka deseta osoba u Hrvatskoj probala je kokain, a bivši ovisnik i terapeut u Zajednici Susret, Mario Plazibat, objasnio je da se može naći svugdje. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Struktura ovisnika je drugačija i mladima više nije primamljiva droga heroin kao 90-ih, igla, šprica, ubrizgavanje, kad danas to može dobiti u jednoj crti. Danas kada dođeš u neki klub, u neki kafić, posebno vikendom, red je ogroman na WC-u. Nitko ne ide raditi nuždu, nego si idu povući crtu", rekao je Plazibat.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uzima se i MDMA koja je najprisutnija u Nizozemskoj, odnosno Amsterdamu, Belgiji, to jest Antwerpenu i portugalskoj prijestolnici Lisabonu. Među 20 gradova s najvećom potrošnjom je i Zagreb koji je na 17. mjestu s 22 grama po danu. Najprivlačnije kod ectasyja je njegova cijena koja se kreće od sedam do 13 eura, ali može se pronaći i za četiri eura po tableti. </para><hmn:article id="ebe0b82e-bfed-11ed-bdb8-329d57798d49" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ekstazi je nekad 1995. bio 100 kuna, danas je 20 kuna. Gram kokaina nekad je bio oko 500 kuna, danas je isto oko 500 kuna, marihuana je prije bila 50 kuna, danas je 100", kazao je Plazibat. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prije smo jasno mogli prepoznati ovisnika, ali danas su stvari drukčije. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Psihijatar Ćelić je pojasnio: "Ovisnik više nije neki ispijeni mršavi muškarac ili žena s ubodnim ranama na rukama i nogama, to je danas jedan ugledni gospodin, visokoobrazovan koji nosi odijelo i kravatu."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bombon jeftiniji od toaletnog papira, a kokain dostupniji od domaćeg povrća. To je svijet droga danas.</para>

Bombon jeftiniji od toaletnog papira, a kokain dostupniji od domaćeg povrća: Kanalizacija otkrila navike Zagrepčana 

Opet je kanalizacija otkrila zanimljivu istinu o navikama Zagrepčana. Zagreb je izgubio laskavu titulu grada u kojem se preko tjedna puši najviše marihuane, čini se da se puši manje trave otkad je gotova pandemija. Ali i kad se puši manje, i dalje smo u europskih top 20, kao i kad je u pitanju ecstasy. Potrošnja kokaina malo se smirila, ali opet se u Zagrebu troši više nego u Milanu. Proučili smo tko su europski prvaci u drogiranju i što su sve istraživači pronašli u otpadnim vodama Analiza otpadnih voda pokazala je da su Zagrepčani nakon pandemije odlučili zdravije živjeti jer je smanjena konzumacija kokaina, kanabisa i MDMA-e. Ipak, još uvijek smo u top 20 europskih gradova po pušenju trave i uzimanju bombona.Tako Zagreb više nije prvak u pušenju marihuane tijekom tjedna, ali još uvijek držimo visoko 16. mjesto na ljestvici. Najviše se puši u Švicarskoj, odnosno Ženevi, Nizozemskoj, to jest Amsterdamu i Španjolskoj, točnije u Barceloni. Konkretno, u Zagrebu se svaki dan u joint smota 77 grama. Psihijatar u Klinici za psihijatriju Vrapče, Ivan Ćelić, rekao je: "Što se tiče marihuane, kokaina i speeda, tu padamo. Na velike brojke to izgleda dobro, ali broj zahtjeva onih koji su ovisni o marihuani je sve veći i veći."Kada je riječ o kokainu, najviše se šmrče u Belgiji, to jest Antwerpenu, u španjolskom gradu Tarragoni i Nizozemskoj, odnosno Amsterdamu. Nakon 10 godina rasta konzumacije, u Zagrebu se ove godine šmrkalo manje nego lani, 323 grama dnevno, s tim da je najveća zabilježena količina jedan petak, 624 grama. Svaka deseta osoba u Hrvatskoj probala je kokain, a bivši ovisnik i terapeut u Zajednici Susret, Mario Plazibat, objasnio je da se može naći svugdje. "Struktura ovisnika je drugačija i mladima više nije primamljiva droga heroin kao 90-ih, igla, šprica, ubrizgavanje, kad danas to može dobiti u jednoj crti. Danas kada dođeš u neki klub, u neki kafić, posebno vikendom, red je ogroman na WC-u. Nitko ne ide raditi nuždu, nego si idu povući crtu", rekao je Plazibat.Uzima se i MDMA koja je najprisutnija u Nizozemskoj, odnosno Amsterdamu, Belgiji, to jest Antwerpenu i portugalskoj prijestolnici Lisabonu. Među 20 gradova s najvećom potrošnjom je i Zagreb koji je na 17. mjestu s 22 grama po danu. Najprivlačnije kod ectasyja je njegova cijena koja se kreće od sedam do 13 eura, ali može se pronaći i za četiri eura po tableti. "Ekstazi je nekad 1995. bio 100 kuna, danas je 20 kuna. Gram kokaina nekad je bio oko 500 kuna, danas je isto oko 500 kuna, marihuana je prije bila 50 kuna, danas je 100", kazao je Plazibat. Prije smo jasno mogli prepoznati ovisnika, ali danas su stvari drukčije. Psihijatar Ćelić je pojasnio: "Ovisnik više nije neki ispijeni mršavi muškarac ili žena s ubodnim ranama na rukama i nogama, to je danas jedan ugledni gospodin, visokoobrazovan koji nosi odijelo i kravatu."Bombon jeftiniji od toaletnog papira, a kokain dostupniji od domaćeg povrća. To je svijet droga danas. SVIJET DROGA DANAS 

SVIJET DROGA DANAS

Bombon jeftiniji od toaletnog papira, a kokain dostupniji od domaćeg povrća: Kanalizacija otkrila navike Zagrepčana

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Kao prvo, svi su visoki. Mislio sam da sam ja visok, a sad mi se čini kao da sam u zemlji divova. Druga stvar, svi dobro izgledaju. Jednostavno su prelijepi ljudi. I treće, svi se dobro odijevaju", govori na TikToku Gabriel Andrew Cordona, Amerikanac koji živi u Dubrovniku.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Amerikanac o kojem već danima bruji hrvatski TikTok! Njegov subjektivni doživljaj Lijepe naše do sada je pogledalo preko 600 tisuća ljudi! A snalaženje ovog pastora koji se sa suprugom i dvoje djece s daleke Floride odlučio doseliti u Župu dubrovačku - svakodnevno prati tisuće sljedbenika!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Naravno, najteže mu pada učenje hrvatskog jezika, a živeći na jugu počeo je i piti kavu! Ali to nije sve!</para><hmn:article id="91e5e44e-b9f3-11ec-9f62-0242ac12002b" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Pekare? O moj Bože! Burek! Odličan je, obožavam ga, baš smo ga jutros jeli! Nije bilo teško zavoljeti ga kao i vašu hranu općenito", govori Cordona.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U Hrvatskoj obitelj Cordona definitivno planira živjeti sljedećih deset godina, a kako su se već dobrano udomaćili navikli su se i na dubrovačku južinu. Točnije, na to da za vrijeme iste ne rade ništa. No, ne i na oštru zimsku buru!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Bura dođe u sekundi! Toliko je snažna da mi je zapravo izbila zub!! Doista! Izlazila sam iz auta i vrata su mi odvalila zub, srećom našli smo ovdje u Župi dobrog zubara", kaže Gabrielova supruga Eillen.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A iz daleke Amerike u mali komadić raja na krajnjem jugu Hrvatske prije šest godina radi ljubavi se doselila i Alex! I dok je njezin prapradjed s Kvarnera u potrazi za boljim životom išao preko bare, ona je napravila obrnuto! No, na Hrvatsku birokraciju i direktnost se još navikava.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Hej, izgledaš debelo, jesi možda trudna? To sam čula nekoliko puta", kaže Alex Schmidt, Amerikanka koja živi u Dubrovniku.</para><hmn:article id="0844a4bc-b9f0-11ec-9e53-0242ac13000e" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Da, pijemo kavu satima, ne sjedimo na betonu, izbjegavamo propuh, slavimo pečenjem na ražnju i naravno sve liječimo rakijom! Jer volimo društvo i gotovo!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Jednom sam slučajno otišla u krivom smjeru kada sam upoznavala zaručnikovog prijatelja, poljubili smo se u usta! Bilo je to odlično upoznavanje. Svi su pomislili ova Amerikanka je totalno izgubljena", kaže Schmidt.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>S najmlađeg kontinenta - Australije u grad pod Srđem preselila se i Samantha Todd. Na "pomalo" đir lako se naviknuti, zar ne?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Sviđa mi se kakva sam osoba postala ovdje. Puno sam opuštenija i sretnija, osjećam se sigurno", kaže Todd, Australka koja živi u Dubrovniku.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Možda nije savršena, ali naša je! I dok mi često zaboravimo koliko ju volimo, lijepo je čuti da stranci misle da živimo u zemlji koja je doista najljepša na svijetu!</para>

Što stranci misle o nama? Direkt s Amerikancem čiji je TikTok o Hrvatskoj postao viralan Kad idem u trgovinu, osjećam se kao na modnoj reviji. Eto, to o Hrvatskoj misli jedan Amerikanac koji se upravo doselio u Dubrovnik. Njegov je video postao viralan, a naša reporterka odlučila se raspitati što to stranci misle o nama. Kava, bura, strah od propuha, puno je hrvatskih misterija "Kao prvo, svi su visoki. Mislio sam da sam ja visok, a sad mi se čini kao da sam u zemlji divova. Druga stvar, svi dobro izgledaju. Jednostavno su prelijepi ljudi. I treće, svi se dobro odijevaju", govori na TikToku Gabriel Andrew Cordona, Amerikanac koji živi u Dubrovniku.Amerikanac o kojem već danima bruji hrvatski TikTok! Njegov subjektivni doživljaj Lijepe naše do sada je pogledalo preko 600 tisuća ljudi! A snalaženje ovog pastora koji se sa suprugom i dvoje djece s daleke Floride odlučio doseliti u Župu dubrovačku - svakodnevno prati tisuće sljedbenika!Naravno, najteže mu pada učenje hrvatskog jezika, a živeći na jugu počeo je i piti kavu! Ali to nije sve!"Pekare? O moj Bože! Burek! Odličan je, obožavam ga, baš smo ga jutros jeli! Nije bilo teško zavoljeti ga kao i vašu hranu općenito", govori Cordona.U Hrvatskoj obitelj Cordona definitivno planira živjeti sljedećih deset godina, a kako su se već dobrano udomaćili navikli su se i na dubrovačku južinu. Točnije, na to da za vrijeme iste ne rade ništa. No, ne i na oštru zimsku buru!"Bura dođe u sekundi! Toliko je snažna da mi je zapravo izbila zub!! Doista! Izlazila sam iz auta i vrata su mi odvalila zub, srećom našli smo ovdje u Župi dobrog zubara", kaže Gabrielova supruga Eillen.A iz daleke Amerike u mali komadić raja na krajnjem jugu Hrvatske prije šest godina radi ljubavi se doselila i Alex! I dok je njezin prapradjed s Kvarnera u potrazi za boljim životom išao preko bare, ona je napravila obrnuto! No, na Hrvatsku birokraciju i direktnost se još navikava."Hej, izgledaš debelo, jesi možda trudna? To sam čula nekoliko puta", kaže Alex Schmidt, Amerikanka koja živi u Dubrovniku.Da, pijemo kavu satima, ne sjedimo na betonu, izbjegavamo propuh, slavimo pečenjem na ražnju i naravno sve liječimo rakijom! Jer volimo društvo i gotovo!"Jednom sam slučajno otišla u krivom smjeru kada sam upoznavala zaručnikovog prijatelja, poljubili smo se u usta! Bilo je to odlično upoznavanje. Svi su pomislili ova Amerikanka je totalno izgubljena", kaže Schmidt.S najmlađeg kontinenta - Australije u grad pod Srđem preselila se i Samantha Todd. Na "pomalo" đir lako se naviknuti, zar ne?"Sviđa mi se kakva sam osoba postala ovdje. Puno sam opuštenija i sretnija, osjećam se sigurno", kaže Todd, Australka koja živi u Dubrovniku.Možda nije savršena, ali naša je! I dok mi često zaboravimo koliko ju volimo, lijepo je čuti da stranci misle da živimo u zemlji koja je doista najljepša na svijetu! NAJLJEPŠA NA SVIJETU? 

NAJLJEPŠA NA SVIJETU?

Što stranci misle o nama? Direkt s Amerikancem čiji je TikTok o Hrvatskoj postao viralan

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jeste li sretni ili nesretni na svom poslu? Ako ste znanstvenik, bavite se dizajnom ili poljoprivredom - vjerojatnost je da ste jako sretni. Ako radite u call centru, trgovini ili vodovodu: vjerojatnost je da ste nesretni. Tako je barem pokazalo istraživanje Reboot Online. Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači, zaposleni u korisničkim službama, socijalnoj skrbi. Konobari, vozači kamiona. Ali zanimljivo i manageri, i oni u zdravstvu. To je bilo Rebootovo istraživanje, a sada istraživanje Rikarda Stojkovskog.</para><hmn:video id="7945c738-c9bf-11ed-802d-8a9b20bcbc45"/>

Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači i zaposleni u socijalnoj skrbi. Jeste li vi sretni svojim poslom? Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači, zaposleni u korisničkim službama, socijalnoj skrbi. Konobari, vozači kamiona. Ali zanimljivo i manageri, i oni u zdravstvu Jeste li sretni ili nesretni na svom poslu? Ako ste znanstvenik, bavite se dizajnom ili poljoprivredom - vjerojatnost je da ste jako sretni. Ako radite u call centru, trgovini ili vodovodu: vjerojatnost je da ste nesretni. Tako je barem pokazalo istraživanje Reboot Online. Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači, zaposleni u korisničkim službama, socijalnoj skrbi. Konobari, vozači kamiona. Ali zanimljivo i manageri, i oni u zdravstvu. To je bilo Rebootovo istraživanje, a sada istraživanje Rikarda Stojkovskog. DIREKTOVO ISTRAŽIVANJE 

DIREKTOVO ISTRAŽIVANJE

Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači i zaposleni u socijalnoj skrbi. Jeste li vi sretni svojim poslom?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nikad više vojnici. Nikad više u rat za državu i bogate. Poruke su to antiratnih plakata i naljepnica koji su se pojavili u centru Zagreba baš u vrijeme kad je deset tisuća građana primilo poziv od Ministarstva obrane za određivanje ratnog rasporeda.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što je mnoge u vrijeme rata u Ukrajini prilično uzbunile. Jesu li antiratne poruke reakcija na pozive iz MORH-a, ne znamo, jer je autor poruka nepoznat.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sve je to pokušao razjasniti Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale Ministarstva obrane.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Je li MORH poslao 10.000 poziva za vojsku?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Tijekom godine ćemo uputiti 10.000 poziva vojnim obveznicima odnosno pričuvnicima Hrvatske vojske koji će dobiti raspored u pričuvnoj postrojbi Hrvatske vojske. U ožujku, travnju i svibnju oko 8.000 njih, a ostatak u listopadu, studenom i prosincu", govori.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što znači raspored radi popune pričuvnih postrojbi Oružanih snaga RH?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"2007. godine privremeno je suspendirana obveza vojnog roka, ali kako kaže Ustav RH svi građani RH koji su na to sposobni imaju obvezu služenja i sudjelovanja u obrani RH. Pričuvne postrojbe osnažuju sposobnosti Hrvatske vojske kada je mir, pružanjem pomoći civilnim institucijama, ako ne daj Bože dođe do rata, pomaže profesionalnom dijelu Hrvatske vojske u obrani zemlje. U pričuvu mogu biti raspoređeni samo takozvani razvrstani pričuvnici, a to znači da su prošli vojno osposobljavanje ili kroz obavezno služenje vojnog roka ili kroz dragovoljno vojno osposobljavanje što je više od 10.000 mladića i djevojaka, ili su bili profesionalni pripadnici djelatne vojne osobe u Hrvatskoj vojsci, a to trenutno nisu, imaju obvezu služenja i na taj su način stekli vojno stručnu specijalnost temeljem koje se raspoređuju u pričuvne postrojbe", govori.</para><hmn:article id="4b5385e0-3a90-11ed-9ac4-2231800e44cd" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tko je odslužio vojni rok ili tko je prije bio profesionalni vojnik dobit će taj poziv?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Da", rekao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Je li to nešto neuobičajeno? Znači li to da ljudi idu u vojsku?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ne. Hrvatska vojska ima šest pričuvnih pješačkih pukovnija, dvije topničko raketne pukovnije, ima pukovniju protuzračne obrane, logističku pukovniju i dvije bojne - jedna inženjerska, jedna bojna veze. One se popunjavaju tim razvrstanim pričuvnicima koji su za to osposobljeni i imaju za to specijalnost", tvrdi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zove ih se sada? Zvalo ih se i prije?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Zvalo ih se i inače, prošle godine u 11. mjesecu odrađena uvježbavanja o kojima je javnost bila obaviještena, bile su na vojnom poligonu Gašinci, vojnom poligonu Slunj i poligonu Crvena zemlja kod Knina i mediji su to prenosili. Doduše bilo je to u smanjenom obimu zbog pandemije, ali ove godine zbog prirodnog odljeva jer ljudi stariji od 55 godina nemaju obvezu služenja u pričuvi i zbog njih se pozivaju novi vojni obveznici", kaže.</para><hmn:article id="5d6b3de4-a850-11ed-8efc-32e04c3867ce" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Možda su sada pozvani neki koji ranije nisu bili pozivani?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Da, koji nisu bili pozivani sada će dobiti raspored u jednu od pričuvnih postrojbi", pojašnjava.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što će onda raditi?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Tijekom godine, u skladu s planom koji kod nas radi Glavni stožer. Neki od njih će biti pozvani i na vojne vježbe", tvrdi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dakle, sve to nema baš nikakve veze s ratom u Ukrajini i strahovima da u regiji stvari ne eskaliraju?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"To je redovna aktivnost koju ministarstvo provodi svake godine. Nitko ne ide u rat i neće u skorije vrijeme", rekao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Je li vrijeme da se otvori rasprava o vraćanju vojnog roka?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Odluka je na Saboru, kako je 2007. godine privremeno zamrznuo odluku, tako će kada se za to ukaže potreba za vojnim rokom onda će to učiniti. U Ustavu i dalje stoji obaveza", zaključuje.</para>

Zašto će 10.000 ljudi dobiti poziv za vojsku i kakve to veze ima s ratom? Ravnatelj Jušić za Direkt  Hrvatska vojska ima šest pričuvnih pješačkih pukovnija, dvije topničko raketne pukovnije, ima pukovniju protuzračne obrane, logističku pukovniju i dvije bojne - jedna inženjerska, jedna bojna veze. One se popunjavaju tim razvrstanim pričuvnicima koji su za to osposobljeni i imaju za to specijalnost Nikad više vojnici. Nikad više u rat za državu i bogate. Poruke su to antiratnih plakata i naljepnica koji su se pojavili u centru Zagreba baš u vrijeme kad je deset tisuća građana primilo poziv od Ministarstva obrane za određivanje ratnog rasporeda.Što je mnoge u vrijeme rata u Ukrajini prilično uzbunile. Jesu li antiratne poruke reakcija na pozive iz MORH-a, ne znamo, jer je autor poruka nepoznat.Sve je to pokušao razjasniti Ivan Jušić, ravnatelj Uprave za ljudske potencijale Ministarstva obrane.Je li MORH poslao 10.000 poziva za vojsku?"Tijekom godine ćemo uputiti 10.000 poziva vojnim obveznicima odnosno pričuvnicima Hrvatske vojske koji će dobiti raspored u pričuvnoj postrojbi Hrvatske vojske. U ožujku, travnju i svibnju oko 8.000 njih, a ostatak u listopadu, studenom i prosincu", govori.Što znači raspored radi popune pričuvnih postrojbi Oružanih snaga RH?"2007. godine privremeno je suspendirana obveza vojnog roka, ali kako kaže Ustav RH svi građani RH koji su na to sposobni imaju obvezu služenja i sudjelovanja u obrani RH. Pričuvne postrojbe osnažuju sposobnosti Hrvatske vojske kada je mir, pružanjem pomoći civilnim institucijama, ako ne daj Bože dođe do rata, pomaže profesionalnom dijelu Hrvatske vojske u obrani zemlje. U pričuvu mogu biti raspoređeni samo takozvani razvrstani pričuvnici, a to znači da su prošli vojno osposobljavanje ili kroz obavezno služenje vojnog roka ili kroz dragovoljno vojno osposobljavanje što je više od 10.000 mladića i djevojaka, ili su bili profesionalni pripadnici djelatne vojne osobe u Hrvatskoj vojsci, a to trenutno nisu, imaju obvezu služenja i na taj su način stekli vojno stručnu specijalnost temeljem koje se raspoređuju u pričuvne postrojbe", govori.Tko je odslužio vojni rok ili tko je prije bio profesionalni vojnik dobit će taj poziv?"Da", rekao je.Je li to nešto neuobičajeno? Znači li to da ljudi idu u vojsku?"Ne. Hrvatska vojska ima šest pričuvnih pješačkih pukovnija, dvije topničko raketne pukovnije, ima pukovniju protuzračne obrane, logističku pukovniju i dvije bojne - jedna inženjerska, jedna bojna veze. One se popunjavaju tim razvrstanim pričuvnicima koji su za to osposobljeni i imaju za to specijalnost", tvrdi.Zove ih se sada? Zvalo ih se i prije?"Zvalo ih se i inače, prošle godine u 11. mjesecu odrađena uvježbavanja o kojima je javnost bila obaviještena, bile su na vojnom poligonu Gašinci, vojnom poligonu Slunj i poligonu Crvena zemlja kod Knina i mediji su to prenosili. Doduše bilo je to u smanjenom obimu zbog pandemije, ali ove godine zbog prirodnog odljeva jer ljudi stariji od 55 godina nemaju obvezu služenja u pričuvi i zbog njih se pozivaju novi vojni obveznici", kaže.Možda su sada pozvani neki koji ranije nisu bili pozivani?"Da, koji nisu bili pozivani sada će dobiti raspored u jednu od pričuvnih postrojbi", pojašnjava.Što će onda raditi?"Tijekom godine, u skladu s planom koji kod nas radi Glavni stožer. Neki od njih će biti pozvani i na vojne vježbe", tvrdi.Dakle, sve to nema baš nikakve veze s ratom u Ukrajini i strahovima da u regiji stvari ne eskaliraju?"To je redovna aktivnost koju ministarstvo provodi svake godine. Nitko ne ide u rat i neće u skorije vrijeme", rekao je.Je li vrijeme da se otvori rasprava o vraćanju vojnog roka?"Odluka je na Saboru, kako je 2007. godine privremeno zamrznuo odluku, tako će kada se za to ukaže potreba za vojnim rokom onda će to učiniti. U Ustavu i dalje stoji obaveza", zaključuje. TREBA LI VRATITI VOJNI ROK? 

TREBA LI VRATITI VOJNI ROK?

Zašto će 10.000 ljudi dobiti poziv za vojsku i kakve to veze ima s ratom? Ravnatelj Jušić za Direkt 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Johovica. Selo kod Velike Kladuše u BiH. Pusto mjesto, bez asfalta, poneka vikendica, ovce i vrlo malo domaćih ljudi. Prije 30 godina ovdje je živjelo 700 stanovnika, sada nam obitelj Džananović kaže - ima ih jedva 100.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ima nas 11 u razredu. Ne, nemamo se tu gdje igrati, ima gore samo iznad. Zna mi biti jako dosadno", govori Jasmin Džananović.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jasmin ide u osnovnu školu koja mu je blizu kuće. Ali njegov stariji brat Enes, u srednju više ne ide. Roditelji kažu da ne mogu platiti autobus do Kladuše. U školu bi se, kaže, vratio da ima financija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ali nemam sada dovoljno. Za školu sada ne skupljam, za to mi treba oko 2.5000 eura do 5 tisuća maraka. Trenutno skupljam da si kupim traktor pa da mogu orati drugima njivu", govori.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ima 15 godina. Već sada radi za svoj džeparac, ali i da bi platio račune obitelji. Kada bi mogao birati - bio bi poljoprivrednik.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Odlučio sam tako. Čitav život se baviti poljoprivredom. Samo da mi je nabaviti traktor, a to planiram kroz godinu dana", govori.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Kada je sezona nama je Hrvatska san. Tamo u šumu odemo - beremo plodove šumske. Kesten, šipak, jagoda. To je ljeti. Svi beremo i tako zajedno prodajom zarađujemo za hranu, račune, za kuću, za školovanje", objašnjava Jasminka Džananović pa pokazuje "eno ondje ona šuma je Hrvatska"</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Toliko su blizu granice - da im nekada i ovce pobjegnu u Hrvatsku. A 10 kilometara dalje od Johovice, putem kojeg Enes ponekad prijeđe i pješke, je granični prijelaz Hadžin Potok. Enesovo privremeno radno mjesto. On krpa cestu jer se na općinu čeka već godinama. Alat su mu lopata i kanta, a nabavio je i pijesak. I tako postao regionalni hit.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Na pitanje zašto je to odlučio krpati, odgovara:</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Na Facebooku na stanici granični prijelaz Maljevac pogledao sam da su napisali da je ovdje bilo 70-80 rupa. Meni bilo žao naroda koji su prolazili sa skupim i jeftinim autima. Pošto sam automehaničar, onda znam kad im kotač upadne u rupu, ode ležaj ili upadne kamen među hladnjak i čovjek ostane na cesti. Bilo mi je žao i onda sam ja odlučio to popraviti."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže - ljudi mu se zahvalni, a ponekad mu ostave i novac, iako on to ne traži.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Mnogi me u gradu prepoznaju kad me vide. Zovu me da popijem kavu s njima, popričam. Kada postanem punoljetan sigurno ću se zaposliti za bolju plaću tako da mogu imati život", govori Enes.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dobar život u Johovici. Jer ako Enesa pitate - doma je naljepše, iako su to ovdje mnogi učinili, on ne planira ići vani.</para>

Enes umjesto države krpa rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: 'Skupljam novac da si kupim traktor' Enes je postao instant hit u cijeloj regiji. Dečko ima 15 godina, i sam samcat radi što općina ili država ne rade: krpa rupe na cesti blizu jednog graničnog prijelaza u BIH. Otišli smo do Velike Kladuše i doznali da priča nije baš tako vesela: Enes, naime, ne ide u školu  Johovica. Selo kod Velike Kladuše u BiH. Pusto mjesto, bez asfalta, poneka vikendica, ovce i vrlo malo domaćih ljudi. Prije 30 godina ovdje je živjelo 700 stanovnika, sada nam obitelj Džananović kaže - ima ih jedva 100."Ima nas 11 u razredu. Ne, nemamo se tu gdje igrati, ima gore samo iznad. Zna mi biti jako dosadno", govori Jasmin Džananović.Jasmin ide u osnovnu školu koja mu je blizu kuće. Ali njegov stariji brat Enes, u srednju više ne ide. Roditelji kažu da ne mogu platiti autobus do Kladuše. U školu bi se, kaže, vratio da ima financija."Ali nemam sada dovoljno. Za školu sada ne skupljam, za to mi treba oko 2.5000 eura do 5 tisuća maraka. Trenutno skupljam da si kupim traktor pa da mogu orati drugima njivu", govori.Ima 15 godina. Već sada radi za svoj džeparac, ali i da bi platio račune obitelji. Kada bi mogao birati - bio bi poljoprivrednik."Odlučio sam tako. Čitav život se baviti poljoprivredom. Samo da mi je nabaviti traktor, a to planiram kroz godinu dana", govori."Kada je sezona nama je Hrvatska san. Tamo u šumu odemo - beremo plodove šumske. Kesten, šipak, jagoda. To je ljeti. Svi beremo i tako zajedno prodajom zarađujemo za hranu, račune, za kuću, za školovanje", objašnjava Jasminka Džananović pa pokazuje "eno ondje ona šuma je Hrvatska"Toliko su blizu granice - da im nekada i ovce pobjegnu u Hrvatsku. A 10 kilometara dalje od Johovice, putem kojeg Enes ponekad prijeđe i pješke, je granični prijelaz Hadžin Potok. Enesovo privremeno radno mjesto. On krpa cestu jer se na općinu čeka već godinama. Alat su mu lopata i kanta, a nabavio je i pijesak. I tako postao regionalni hit.Na pitanje zašto je to odlučio krpati, odgovara:"Na Facebooku na stanici granični prijelaz Maljevac pogledao sam da su napisali da je ovdje bilo 70-80 rupa. Meni bilo žao naroda koji su prolazili sa skupim i jeftinim autima. Pošto sam automehaničar, onda znam kad im kotač upadne u rupu, ode ležaj ili upadne kamen među hladnjak i čovjek ostane na cesti. Bilo mi je žao i onda sam ja odlučio to popraviti."Kaže - ljudi mu se zahvalni, a ponekad mu ostave i novac, iako on to ne traži."Mnogi me u gradu prepoznaju kad me vide. Zovu me da popijem kavu s njima, popričam. Kada postanem punoljetan sigurno ću se zaposliti za bolju plaću tako da mogu imati život", govori Enes.Dobar život u Johovici. Jer ako Enesa pitate - doma je naljepše, iako su to ovdje mnogi učinili, on ne planira ići vani. DIREKT U JOHOVICI 

DIREKT U JOHOVICI

Enes umjesto države krpa rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: 'Skupljam novac da si kupim traktor'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zašto ljudi na sjeveru Hrvatske u prosjeku žive 10 godina manje nego u Madridu, odnosno niti 76 godina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bedekovčani su nam ispričali svoje teorije. "Možda je nešto u zraku", kaže Ivan Tretinjak, dok Damir Futak misli da je pitanju hrana: "Mi u Zagorju dosta konzumiramo svinjetinu, onda je to drugačije." </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Marija Mardešić, također iz Bedekovčine, ima sasvim drugo mišljenje pa na pitanje čini li joj se da ljudu u njihovu mjestu dulje žive, iskreno odgovara: "Ne, manje!" </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Verica Belužić otkriva zdravstvene detalje: "Tu, neki krajevi koje ja poznam, recimo ispod Ivančice, imaju visoki tlak, pa ljudi onda često… jel." </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Marija Mardešić i Verica Belužić dijele s nama svoje životne mudrosti. Treba izbjegavati stres i puno raditi i družiti se. Mariju smo pitali za godine... </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Sada sam u 80. Recept za dugovječnost? Pa rad!", odgovara Marija.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Verica također otkriva stajnu dugog života: "Ako meni sarma smeta, onda je neću ni kuhati ni jesti i preživjet ću i bez nje, jel' tako? Treba uredno živjeti i biti okružen ljudima, pozitivom, pozitivnim energijom. Družiti se, ići među ljude, ne zatvarati se u svoja četiri zida. I uredno živjeti." </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>I Dragica prkosi statistici. Malo je ozlijedila koljeno, pa treba štap, ali i dalje svaki dan hoda. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže nam: "Imam 84. Savjet za dugovječnost? Puno hodanja! Družiti se!" </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ako je u tome ključ, na moru se više druže. Jer Hrvati žive najdulje na Jadranu. Tamo je očekivani životni vijek čak 2 godine duži nego na sjeveru Hrvatske. Kada gledamo cijelu Hrvatsku - prosječni očekivani životni vijek iznosi 76,7 godina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najmanji je Panonskoj i Sjevernoj Hrvatskoj - 75,2 i 75,8 godina. U Zagrebu i na moru živi se dulje od prosjeka - 77,8 i 77, 9 godina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Irena Švenda nutricionistkinja pojašnjava što sve utječe na dugovječnost: "Prehrana ima utjecaj i to veliki. Nekako smo zaboravili ona svoja autohtona jela, koja su bila sa žlicom, variva, bez obzira koje područje gledamo - jesu li to maneštre ili variva ovdje na kontinentu, grah varivo, repa varivo..." </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najdugovječniji Europljani su Španjolci, Šveđani Luksemburžani i Talijani. Svi oni imaju dulji očekivani životni vijek od prosječnog Europskog koji prelazi 80 godina. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najgore je u Latviji, Rumunjskoj i Bugarskoj jer tamo se živi kraće. Zašto Hrvatska nije pri vrhu poput drugih mediteranskih zemalja, pitali smo genetičara i molekularnog biologa. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A što o ovoj temi kaže Miroslav Radman, genetičar i molekularni biolog? "Ako gledamo stogodišnjake, nema ništa zajedničko. Među njima ima i pušača i alkoholičara, ništa nema zajedničko što bi se moglo izvući. Ne možemo još sada, znanost nam nije dovoljno jaka da razumijemo zašto Hrvatska nije na razini Španjolske", govori Radman. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>A kako dodati još koju godinu, savjete su nam podijelili Bedekovčani i stručnjaci. "Duboko disanje 5, 6 puta na dan, baš onom jednostavnom orijentalnom tehnikom to se zna kako se radio i pijuckanje vode", savjetuje Radman. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Puno spavanja", recept je koji daje Ivan Tretinjak iz Bedekovčine. "Više povrća i voća, manje mesa", kaže Marija Mardešić. "ja se ničeg ne držim, dok ide, ide", govori nam Petra Garčec. Prema podacima, doduše, ne ide predugo.</para>

Hrvati žive 10 godina kraće od Španjolaca, genetičar Radman savjetuje: 'Duboko dišite, pijuckajte vodu' Životni vijek kod nas je među 8 najgorih u Europi pa smo pitali dugovječne sBedekovčane koji su njihovi recepti. Kažu nam - od dugog hodanja do druženja s prijateljima. Znanstvenik Radman, pak, savjetuje: &apos;Duboko disanje 5-6 puta na dan, pijuckanje vode&apos; Zašto ljudi na sjeveru Hrvatske u prosjeku žive 10 godina manje nego u Madridu, odnosno niti 76 godina. Bedekovčani su nam ispričali svoje teorije. "Možda je nešto u zraku", kaže Ivan Tretinjak, dok Damir Futak misli da je pitanju hrana: "Mi u Zagorju dosta konzumiramo svinjetinu, onda je to drugačije." Marija Mardešić, također iz Bedekovčine, ima sasvim drugo mišljenje pa na pitanje čini li joj se da ljudu u njihovu mjestu dulje žive, iskreno odgovara: "Ne, manje!" Verica Belužić otkriva zdravstvene detalje: "Tu, neki krajevi koje ja poznam, recimo ispod Ivančice, imaju visoki tlak, pa ljudi onda često… jel." Marija Mardešić i Verica Belužić dijele s nama svoje životne mudrosti. Treba izbjegavati stres i puno raditi i družiti se. Mariju smo pitali za godine... "Sada sam u 80. Recept za dugovječnost? Pa rad!", odgovara Marija.Verica također otkriva stajnu dugog života: "Ako meni sarma smeta, onda je neću ni kuhati ni jesti i preživjet ću i bez nje, jel' tako? Treba uredno živjeti i biti okružen ljudima, pozitivom, pozitivnim energijom. Družiti se, ići među ljude, ne zatvarati se u svoja četiri zida. I uredno živjeti." I Dragica prkosi statistici. Malo je ozlijedila koljeno, pa treba štap, ali i dalje svaki dan hoda. Kaže nam: "Imam 84. Savjet za dugovječnost? Puno hodanja! Družiti se!" Ako je u tome ključ, na moru se više druže. Jer Hrvati žive najdulje na Jadranu. Tamo je očekivani životni vijek čak 2 godine duži nego na sjeveru Hrvatske. Kada gledamo cijelu Hrvatsku - prosječni očekivani životni vijek iznosi 76,7 godina. Najmanji je Panonskoj i Sjevernoj Hrvatskoj - 75,2 i 75,8 godina. U Zagrebu i na moru živi se dulje od prosjeka - 77,8 i 77, 9 godina. Irena Švenda nutricionistkinja pojašnjava što sve utječe na dugovječnost: "Prehrana ima utjecaj i to veliki. Nekako smo zaboravili ona svoja autohtona jela, koja su bila sa žlicom, variva, bez obzira koje područje gledamo - jesu li to maneštre ili variva ovdje na kontinentu, grah varivo, repa varivo..." Najdugovječniji Europljani su Španjolci, Šveđani Luksemburžani i Talijani. Svi oni imaju dulji očekivani životni vijek od prosječnog Europskog koji prelazi 80 godina. Najgore je u Latviji, Rumunjskoj i Bugarskoj jer tamo se živi kraće. Zašto Hrvatska nije pri vrhu poput drugih mediteranskih zemalja, pitali smo genetičara i molekularnog biologa. A što o ovoj temi kaže Miroslav Radman, genetičar i molekularni biolog? "Ako gledamo stogodišnjake, nema ništa zajedničko. Među njima ima i pušača i alkoholičara, ništa nema zajedničko što bi se moglo izvući. Ne možemo još sada, znanost nam nije dovoljno jaka da razumijemo zašto Hrvatska nije na razini Španjolske", govori Radman. A kako dodati još koju godinu, savjete su nam podijelili Bedekovčani i stručnjaci. "Duboko disanje 5, 6 puta na dan, baš onom jednostavnom orijentalnom tehnikom to se zna kako se radio i pijuckanje vode", savjetuje Radman. "Puno spavanja", recept je koji daje Ivan Tretinjak iz Bedekovčine. "Više povrća i voća, manje mesa", kaže Marija Mardešić. "ja se ničeg ne držim, dok ide, ide", govori nam Petra Garčec. Prema podacima, doduše, ne ide predugo. naša granica je 76 

naša granica je 76

Hrvati žive 10 godina kraće od Španjolaca, genetičar Radman savjetuje: 'Duboko dišite, pijuckajte vodu'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U pratnji tri pravosudna policajca, vezanih ruku i nogu, u splitsku sudnicu ušetao je s osmijehom na licu. Filip Zavadlav aktivno se uključio u ispitivanje svjedoka. Prvi na redu bio je socijalni radnik koji je dugi niz godina brinuo o obitelji Zavadlav.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Što vi mislite, jesam li ja napravio ovo za što oni mene optužuju?", upitao je Filip Zavadlav.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No odgovor svjedoka je uskratila sutkinja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"A to ne možemo, takva pitanja svjedoku, znači samo one okolnosti o kojima svjedok može imati posrednih i neposrednih saznanja i činjenica a nikakva subjektivna mišljenja ili komentare, tako da vam to pitanje moram uskratiti", rekla je Višnja Strinić, sutkinja Županijskog suda u Splitu.</para><hmn:taxon taxonomyname="galleries" id="4db63aaa-a0d2-11ed-9b05-660f2c0a9575"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U svom svjedočenju socijalni radnik je potvrdio da je znao za kalašnjikov, ali ne i da je oružje Filipovo. Filip mu je naime, pokazao sliku automatske puške.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ja nisam prijavio policiji da Filip ima kalašnjikov jer on zapravo nije ni rekao da ga ima. On je pokazivao neke slike dok je bio na brodu, s nekom curom iz Beograda, pa onda je pokazao i taj neki kalašnjikov koji je bio bez njega na slici, samo slika kalašnjikova. Ja znam da sam mu ja rekao da mu to nije potrebno, da to nisu načini, da je htio impresionirati tu curu zapravo iz Beograda", rekao je Zlatko Lovrić pa dodao da mu nije rekao da ga ima u posjedu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zavadlava se tereti da je prije tri godine s trideset i sedam metaka ispucanih upravo iz kalašnjikova ubio trojicu muškaraca u Varošu. Osuđen je bio na 40 godina no Visoki kazneni sud je vratio slučaj na ponovno suđenje jer nisu bili utvrđeni motivi. Obrana je zatražila ponovno ispitivanje i sudskih vještaka, no sud je taj prijedlog danas odbio.</para><hmn:article id="272122a6-c715-11ed-a21d-12ae612d3170" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Uređujuća sutkinja je odbila sve te naše prijedloga, odnosno najvažnije vezano za psihijatrijska vještačenja i kaznenu evidenciju oštećenih. Protiv toga nemamo prava posebne žalbe ali u svakom slučaju ćemo reagirati kad budemo mogli, odnosno u žalbi na kompletnu presudu", rekao je Tadiša Milošević, odvjetnik Filipa Zavadlava.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Na današnje ročište bilo je pozvano devet svjedoka, no došla su samo tri. Nova ispitivanja nastavit će se sredinom idućeg mjeseca.</para>

Zavladlav je na ročište ušetao s osmijehom na licu, ispitivao je svjedoke. No, od devet pozvanih, pojavila se samo tri Zavadlava se tereti da je prije tri godine s trideset i sedam metaka ispucanih upravo iz kalašnjikova ubio trojicu muškaraca u Varošu. Osuđen je bio na 40 godina no Visoki kazneni sud je vratio slučaj na ponovno suđenje jer nisu bili utvrđeni motivi. Obrana je zatražila ponovno ispitivanje i sudskih vještaka, no sud je taj prijedlog danas odbio U pratnji tri pravosudna policajca, vezanih ruku i nogu, u splitsku sudnicu ušetao je s osmijehom na licu. Filip Zavadlav aktivno se uključio u ispitivanje svjedoka. Prvi na redu bio je socijalni radnik koji je dugi niz godina brinuo o obitelji Zavadlav."Što vi mislite, jesam li ja napravio ovo za što oni mene optužuju?", upitao je Filip Zavadlav.No odgovor svjedoka je uskratila sutkinja."A to ne možemo, takva pitanja svjedoku, znači samo one okolnosti o kojima svjedok može imati posrednih i neposrednih saznanja i činjenica a nikakva subjektivna mišljenja ili komentare, tako da vam to pitanje moram uskratiti", rekla je Višnja Strinić, sutkinja Županijskog suda u Splitu.U svom svjedočenju socijalni radnik je potvrdio da je znao za kalašnjikov, ali ne i da je oružje Filipovo. Filip mu je naime, pokazao sliku automatske puške."Ja nisam prijavio policiji da Filip ima kalašnjikov jer on zapravo nije ni rekao da ga ima. On je pokazivao neke slike dok je bio na brodu, s nekom curom iz Beograda, pa onda je pokazao i taj neki kalašnjikov koji je bio bez njega na slici, samo slika kalašnjikova. Ja znam da sam mu ja rekao da mu to nije potrebno, da to nisu načini, da je htio impresionirati tu curu zapravo iz Beograda", rekao je Zlatko Lovrić pa dodao da mu nije rekao da ga ima u posjedu.Zavadlava se tereti da je prije tri godine s trideset i sedam metaka ispucanih upravo iz kalašnjikova ubio trojicu muškaraca u Varošu. Osuđen je bio na 40 godina no Visoki kazneni sud je vratio slučaj na ponovno suđenje jer nisu bili utvrđeni motivi. Obrana je zatražila ponovno ispitivanje i sudskih vještaka, no sud je taj prijedlog danas odbio."Uređujuća sutkinja je odbila sve te naše prijedloga, odnosno najvažnije vezano za psihijatrijska vještačenja i kaznenu evidenciju oštećenih. Protiv toga nemamo prava posebne žalbe ali u svakom slučaju ćemo reagirati kad budemo mogli, odnosno u žalbi na kompletnu presudu", rekao je Tadiša Milošević, odvjetnik Filipa Zavadlava.Na današnje ročište bilo je pozvano devet svjedoka, no došla su samo tri. Nova ispitivanja nastavit će se sredinom idućeg mjeseca. NASTAVLJENO SUĐENJE 

NASTAVLJENO SUĐENJE

Zavladlav je na ročište ušetao s osmijehom na licu, ispitivao je svjedoke. No, od devet pozvanih, pojavila se samo tri

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je, prema pisanju tjednika Novosti, znao za svećenika pedofila iz vukovarskog naselja i 14 mjeseci nije poduzeo ništa, na današnjoj konferenciji rekao je da su "svjesni ozbiljnosti i dubine ozljeda i rana koje nastaju zlostavljanjem i dodatno pogrešnim ponašanjem njih, koji smo pozvani reagirati, zaustaviti i spriječiti daljnje nasilje”. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Svatko od Crkvenih ljudi, pa i ja, želimo se suočiti sa svakim zlodjelom i slabošću u svojim redovima. Crkva je po svom poslanju svjedok Evanđelja, Radosne osloboditeljske vijesti Isusa Krista. Nasilje nad maloljetnicima, za njega u Crkvi više nema mjesta toleranciji", rekao je nadbiskup.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nastavio je da ih prijava o "možebitnih seksualnih zlostavljanja maloljetnika čini svjesnima da je riječ o delikatnom području. "Poziva nas da povedemo računa o žrtvi, da zaštitimo njihovu ranjivost i intimnost od daljnjeg ranjavanja. Treba razumjeti roditeljske osjećaje i patnju, ali i voditi računa o dostojanstvu eventualnog počinitelja", rekao je i dodao da prijavu uvijek treba provjeriti i ispitivati. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Nastavio je iznositi kronologiju događaja. Da je majka navodne žrtve došla u pratnji prijateljice i prijavila župnika. </para><hmn:article id="96b45bee-b9f4-11ec-b877-0242ac12005d" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Sastavio sam zapisnik s majkom koja u pratnji kolegice došla 25. listopada 2016. prijaviti nasilje nad tada punoljetnom kćerkom a koja je ona bila žrtva kad je bila maloljetna. Predložio sam da razgovaram s navodom žrtvom koja je u trenutku prijave već imala 24 godine. Rekle su da je to trajalo duže vrijeme. Majka je to energično otklonila, nije htjela da kćer ponovno proživljava traumu", nizao je nadbiskup. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rekao je da joj je rekao da duboko žali ako je jedan svećenik učinio zlo njezinoj kćeri, "da se ispričava ako je to istina, te da bi volio razgovarati s kćerkom. "Odbila je, a ja sam je potaknuo da prijavi policiji, rekla je da ne želi, ali da želi da ga uklonimo iz svećeničke službe. Umjesto da idu u policiju, ona i pratiteljica, čija je također obaveza bila da prijavi, naveli su mi svjedoka ministranta koji je svjedočio dodirivanja svećenika kćerke", rekao je Hranić.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže da su navele da postoji još jedna žrtva, ali da nisu htjele otkriti identitet, da ih je on ponukao da sve prijave DORH-u, ali da su odbile. </para><hmn:image id="11ba6926-c801-11ed-9045-5a6a19f5fc60" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Htjele su da odmah udaljim župnika iz sredine, da ga više ne moraju gledati na oltaru te da on razgoni malobrojno stado i župe", rekao je nadbiskup na konferenciji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tvrdi da je razgovarao i sa župnikom, da je postavljao pitanja, a da je on u razgovoru 15. studenog 2016. dao puno detaljnije informacije navodne žrtve.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Prema majci je kćerkina psihička bolest bila posljedica župnikova ponašanja, a prema župniku je majka tražila pomoć da on kao župnik razgovara s kćerkom kod koje je već bila prisutna bolest koja se godinama odvijala... Dobio sam dojam da župnik o svemu otvoreno govori i da niša ne skriva Kad se pogleda zapisnik koju sam sastavio s majkom pa sa župnikom, vidi se da je dao puno više detalja koji bi potencijalno mogli biti potencijalno kompromitirajući da bi mi dočarao zašto je uopće s djevojčicom razgovarao", rekao je nadbiskup.</para><hmn:article id="f226883a-bc0a-11ed-8514-ca6fbb7586dd" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže, zapisnik razgovora s njim obojica su potpisali. Nastavio je da se dvije žene nisu javljale s informacijom jesu li razgovarale i s navodnom drugom žrtvom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Nisam želio da eventualno ja ili Crkva budemo optuženi da prikrivamo istinu pa sam 17. prosinca 2017., htio sam to riješiti prije Božića, prijavio DORH-u. Mjesec i pol dana nakon toga, 29. siječnja 2018. primio sam dopis policije da dam dodatne informacije. Napisao sam ih, ako u istrazi dođu do elemenata koji upućuju na mogući zločin DORH će me i službeno obavijestiti o eventualnom podizanju optužnice, da ću povući župnika iz službe", naveo je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže da je odgovorio pisanim putom i naveo da župnik i dalje ostaje u župi te da policija dvije godine nakon toga nije reagirala, a da se on nije smatrao pozvanim pitati zašto se ništa nije radilo.</para><hmn:article id="a1f84a42-bb7e-11ed-9c8e-7a2310d733b1" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Vijest o podizanju optužnice dobio sam 4. studenog 2019, a podignuta je 10. siječnja 2020., više od dvije godine nakon moje prijave", rekao je. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Rekao je da je nakon podizanja optužnice umirovio župnika, a on je 14 mjeseci nakon toga umro, bez ijednog saslušanja i ikakve presude.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Prema novinskim napisima vidim da me u rujnu 2020 netko od novinara ili moguće majka možebitne žrtve, tri godine nakon što sam slučaj prijavio DORH-u i mjerodavnoj Kongregaciji za nauk vjere, da su me prijavili Vatikanu za zataškivanje zločina i opstrukciju istrage", iznio je nadbiskup. </para><hmn:article id="52f0cfa0-bb65-11ed-b1c5-8e641916caad" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Slijedila su pitanja novinara pa su pitali i je li istina da je vjernicima rekao da roditelji kleveću župnika: "Očito sam to rekao nekad poslije oltara, crkva je velika, negdje tamo. Moguće je nešto čula, ali je napravila jednu hiperbolu kad govori o župniku, da je tako nešto čula i da to meni stavlja u usta, možda sam rekao, ne znam. Ja se ne mogu sjetiti te sitnice, možda sam rekao da postoji proces, prijava, ali da sve skupa nije dokazano..."</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Odgovarajući na pitanje zašto ga je umirovio odmah, a svećenik je imao 75 godina, odgovorio je da je "župa Sotin mala, da nemamo dovoljno svećenika." </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"I sad imamo svećenike koji imaju 75 godina. Kad sam susretao župno vijeće, bili su zadovoljni njime, većina župljana bila je zadovoljna i oni su rekli da ga ostavim kako ne bi ostali bez svećenika. Nisam ja njega morao ostaviti", odgovorio je.</para><hmn:article id="1805cc74-9c93-11ed-9a67-c21f65b1223b" variation="250b251e-2baa-11ec-b283-3a925a8303a3"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kaže da prijavu za zlostavljanje nije primio prije 2016. godine. "Nadbiskup Srakić je češljao arhiv, on je čovjek koji voli jako arhiv, taj ne zna baciti papire. Tražio je ima li kakvu prijavu od prije i zajedno smo tražili. Mi nismo ništa primili, ni Srakić se ne sjeća da je došlo nešto. Ako je došlo anonimno, onda je vjerojatno pismeno bilo, ali nema toga. Ako je bilo u razgovoru, onda bi pisao zapisnik. On me upravo naučio da su zapisnici jako važni", kazao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Novinari su inzistirali na odgovoru zašto je prijavio sve DORH-u, a ipak ga ostavljao u župi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Služba se ograničava kad biva podignuta optužnica. Vi očito niste poznavali pokojnog župnika. On tada više nije bio sposoban za takve stvari", rekao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pogledajte konferenciju na kojoj je iznio kronologiju događaja: </para><hmn:video id="9fd36504-c7fd-11ed-b333-5a6a19f5fc60"/>

Nadbiskup Hranić o svećeniku pedofilu: 'Treba razumjeti patnju roditelja ali i paziti na dostojanstvo eventualnog počinitelja' Navodno je nadbiskup znao za svećenika iz vukovarskog naselja i više od godine dana nije napravio ništa. Na konferenciji je iznio kronologiju događaja i rekao da su u Crkvi &quot;svjesni da je riječ o delikatnom području&quot;, a da prijavu uvijek treba provjeriti i ispitati Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je, prema pisanju tjednika Novosti, znao za svećenika pedofila iz vukovarskog naselja i 14 mjeseci nije poduzeo ništa, na današnjoj konferenciji rekao je da su "svjesni ozbiljnosti i dubine ozljeda i rana koje nastaju zlostavljanjem i dodatno pogrešnim ponašanjem njih, koji smo pozvani reagirati, zaustaviti i spriječiti daljnje nasilje”. "Svatko od Crkvenih ljudi, pa i ja, želimo se suočiti sa svakim zlodjelom i slabošću u svojim redovima. Crkva je po svom poslanju svjedok Evanđelja, Radosne osloboditeljske vijesti Isusa Krista. Nasilje nad maloljetnicima, za njega u Crkvi više nema mjesta toleranciji", rekao je nadbiskup.Nastavio je da ih prijava o "možebitnih seksualnih zlostavljanja maloljetnika čini svjesnima da je riječ o delikatnom području. "Poziva nas da povedemo računa o žrtvi, da zaštitimo njihovu ranjivost i intimnost od daljnjeg ranjavanja. Treba razumjeti roditeljske osjećaje i patnju, ali i voditi računa o dostojanstvu eventualnog počinitelja", rekao je i dodao da prijavu uvijek treba provjeriti i ispitivati. Nastavio je iznositi kronologiju događaja. Da je majka navodne žrtve došla u pratnji prijateljice i prijavila župnika. "Sastavio sam zapisnik s majkom koja u pratnji kolegice došla 25. listopada 2016. prijaviti nasilje nad tada punoljetnom kćerkom a koja je ona bila žrtva kad je bila maloljetna. Predložio sam da razgovaram s navodom žrtvom koja je u trenutku prijave već imala 24 godine. Rekle su da je to trajalo duže vrijeme. Majka je to energično otklonila, nije htjela da kćer ponovno proživljava traumu", nizao je nadbiskup. Rekao je da joj je rekao da duboko žali ako je jedan svećenik učinio zlo njezinoj kćeri, "da se ispričava ako je to istina, te da bi volio razgovarati s kćerkom. "Odbila je, a ja sam je potaknuo da prijavi policiji, rekla je da ne želi, ali da želi da ga uklonimo iz svećeničke službe. Umjesto da idu u policiju, ona i pratiteljica, čija je također obaveza bila da prijavi, naveli su mi svjedoka ministranta koji je svjedočio dodirivanja svećenika kćerke", rekao je Hranić.Kaže da su navele da postoji još jedna žrtva, ali da nisu htjele otkriti identitet, da ih je on ponukao da sve prijave DORH-u, ali da su odbile. "Htjele su da odmah udaljim župnika iz sredine, da ga više ne moraju gledati na oltaru te da on razgoni malobrojno stado i župe", rekao je nadbiskup na konferenciji.Tvrdi da je razgovarao i sa župnikom, da je postavljao pitanja, a da je on u razgovoru 15. studenog 2016. dao puno detaljnije informacije navodne žrtve."Prema majci je kćerkina psihička bolest bila posljedica župnikova ponašanja, a prema župniku je majka tražila pomoć da on kao župnik razgovara s kćerkom kod koje je već bila prisutna bolest koja se godinama odvijala... Dobio sam dojam da župnik o svemu otvoreno govori i da niša ne skriva Kad se pogleda zapisnik koju sam sastavio s majkom pa sa župnikom, vidi se da je dao puno više detalja koji bi potencijalno mogli biti potencijalno kompromitirajući da bi mi dočarao zašto je uopće s djevojčicom razgovarao", rekao je nadbiskup.Kaže, zapisnik razgovora s njim obojica su potpisali. Nastavio je da se dvije žene nisu javljale s informacijom jesu li razgovarale i s navodnom drugom žrtvom."Nisam želio da eventualno ja ili Crkva budemo optuženi da prikrivamo istinu pa sam 17. prosinca 2017., htio sam to riješiti prije Božića, prijavio DORH-u. Mjesec i pol dana nakon toga, 29. siječnja 2018. primio sam dopis policije da dam dodatne informacije. Napisao sam ih, ako u istrazi dođu do elemenata koji upućuju na mogući zločin DORH će me i službeno obavijestiti o eventualnom podizanju optužnice, da ću povući župnika iz službe", naveo je.Kaže da je odgovorio pisanim putom i naveo da župnik i dalje ostaje u župi te da policija dvije godine nakon toga nije reagirala, a da se on nije smatrao pozvanim pitati zašto se ništa nije radilo."Vijest o podizanju optužnice dobio sam 4. studenog 2019, a podignuta je 10. siječnja 2020., više od dvije godine nakon moje prijave", rekao je. Rekao je da je nakon podizanja optužnice umirovio župnika, a on je 14 mjeseci nakon toga umro, bez ijednog saslušanja i ikakve presude."Prema novinskim napisima vidim da me u rujnu 2020 netko od novinara ili moguće majka možebitne žrtve, tri godine nakon što sam slučaj prijavio DORH-u i mjerodavnoj Kongregaciji za nauk vjere, da su me prijavili Vatikanu za zataškivanje zločina i opstrukciju istrage", iznio je nadbiskup. Slijedila su pitanja novinara pa su pitali i je li istina da je vjernicima rekao da roditelji kleveću župnika: "Očito sam to rekao nekad poslije oltara, crkva je velika, negdje tamo. Moguće je nešto čula, ali je napravila jednu hiperbolu kad govori o župniku, da je tako nešto čula i da to meni stavlja u usta, možda sam rekao, ne znam. Ja se ne mogu sjetiti te sitnice, možda sam rekao da postoji proces, prijava, ali da sve skupa nije dokazano..."Odgovarajući na pitanje zašto ga je umirovio odmah, a svećenik je imao 75 godina, odgovorio je da je "župa Sotin mala, da nemamo dovoljno svećenika." "I sad imamo svećenike koji imaju 75 godina. Kad sam susretao župno vijeće, bili su zadovoljni njime, većina župljana bila je zadovoljna i oni su rekli da ga ostavim kako ne bi ostali bez svećenika. Nisam ja njega morao ostaviti", odgovorio je.Kaže da prijavu za zlostavljanje nije primio prije 2016. godine. "Nadbiskup Srakić je češljao arhiv, on je čovjek koji voli jako arhiv, taj ne zna baciti papire. Tražio je ima li kakvu prijavu od prije i zajedno smo tražili. Mi nismo ništa primili, ni Srakić se ne sjeća da je došlo nešto. Ako je došlo anonimno, onda je vjerojatno pismeno bilo, ali nema toga. Ako je bilo u razgovoru, onda bi pisao zapisnik. On me upravo naučio da su zapisnici jako važni", kazao je.Novinari su inzistirali na odgovoru zašto je prijavio sve DORH-u, a ipak ga ostavljao u župi."Služba se ograničava kad biva podignuta optužnica. Vi očito niste poznavali pokojnog župnika. On tada više nije bio sposoban za takve stvari", rekao je.Pogledajte konferenciju na kojoj je iznio kronologiju događaja:  iznio detalje na konferenciji 

iznio detalje na konferenciji

Nadbiskup Hranić o svećeniku pedofilu: 'Treba razumjeti patnju roditelja ali i paziti na dostojanstvo eventualnog počinitelja'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pronađena je Ana Krištić, čiji je nestanak prijavljen u nedjelju, doznao je <ulink url="https://www.vecernji.hr/vijesti/pronadena-ana-27-iz-imotskog-koja-je-nestala-u-nedjelju-1665836">Večernji list</ulink> od obitelji 27-godišnjakinje.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Podsjetimo, policijska uprava zagrebačka zabilježila je u nedjelju nestanak Ane Krištić. Prema informacijama MUP-a porijeklom je iz Imotskog, a udaljila se s adrese u naselju Prečko u Zagrebu. Na stranicama Nacionalne evidencije nestalih osoba još uvijek su njezini podaci.</para>

Pronađena je 27-godišnjakinja iz Imotskog koja je nestala u nedjelju u Zagrebu Prema informacijama MUP-a porijeklom je iz Imotskog, a udaljila se s adrese u naselju Prečko u Zagrebu. Na stranicama Nacionalne evidencije nestalih osoba još uvijek su njezini podaci Pronađena je Ana Krištić, čiji je nestanak prijavljen u nedjelju, doznao je Večernji list od obitelji 27-godišnjakinje.Podsjetimo, policijska uprava zagrebačka zabilježila je u nedjelju nestanak Ane Krištić. Prema informacijama MUP-a porijeklom je iz Imotskog, a udaljila se s adrese u naselju Prečko u Zagrebu. Na stranicama Nacionalne evidencije nestalih osoba još uvijek su njezini podaci. POTVRDILA OBITELJ 

POTVRDILA OBITELJ

Pronađena je 27-godišnjakinja iz Imotskog koja je nestala u nedjelju u Zagrebu

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jutros je u 7:33 seizmološka služba Republike Hrvatske zabilježila potres u Bosni i Hercegovini s epicentrom 30 km sjeverozapadno od Banja Luke.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Magnituta je iznosila 3,4 prema Richteru, a intenzitet u epicentru IV- V stupnjeva EMS ljestvice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Također, Hrvatska seizmološka služba s PMF-a jutros je minutu do 6 sati javila kako je kod Aržana u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježen slabiji potres.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Magnituda potresa iznosila je 2.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru III – IV stupnja EMS ljestvice.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Svjedoci za EMSC kažu da je podrhtavanje bilo jako, ali i kratko.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Inače, pola sata kasnije zatresla se i susjedna Italija. Naime, 10 kilometara od Napulja zabilježen je potres jačine 2,6 po Richteru.</para>

Prvo Hrvatska pa Italija, a sada zabilježen i potres nedaleko od Banja Luke Magnituta potresa 30 km sjeverozapadno od Banja Luke  iznosila je 3,4 prema Richteru, a intenzitet u epicentru IV- V stupnjeva EMS ljestvice Jutros je u 7:33  seizmološka služba Republike Hrvatske zabilježila potres u Bosni i Hercegovini s epicentrom 30 km sjeverozapadno od Banja Luke.Magnituta je iznosila 3,4 prema Richteru, a intenzitet u epicentru IV- V stupnjeva EMS ljestvice.Također, Hrvatska seizmološka služba s PMF-a jutros je minutu do 6 sati javila kako je kod Aržana u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježen slabiji potres.Magnituda potresa iznosila je 2.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru III – IV stupnja EMS ljestvice.Svjedoci za EMSC kažu da je podrhtavanje bilo jako, ali i kratko.Inače, pola sata kasnije zatresla se i susjedna Italija. Naime, 10 kilometara od Napulja zabilježen je potres jačine 2,6 po Richteru. par sati razmaka 

Provozali smo se u autu starom 15 godina koji je zagrebački programer pretvorio u električni

Najčitanije

Zašto Azijci imaju najveći IQ, koliki je u susjedstvu, a koliki naš: 'Ne hvalimo se koliki je, znamo da je dovoljno velik'

Kako se rađa Nevera? Od prve žice do auta od dva milijuna eura: Direkt u tvornici Mate Rimca

Što se događalo u Sotinu? Župnik koji je maltretirao djevojčice ostavljen u službi jer je star?

Još iz rubrike

Već 900 dana zatvoren je Markov trg: Zašto je zagrebačka ljepotica postala privatni parking?

Bombon jeftiniji od toaletnog papira, a kokain dostupniji od domaćeg povrća: Kanalizacija otkrila navike Zagrepčana

Što stranci misle o nama? Direkt s Amerikancem čiji je TikTok o Hrvatskoj postao viralan

Više s weba

Pročitajte još

Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači i zaposleni u socijalnoj skrbi. Jeste li vi sretni svojim poslom?

Zašto će 10.000 ljudi dobiti poziv za vojsku i kakve to veze ima s ratom? Ravnatelj Jušić za Direkt

Enes umjesto države krpa rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: 'Skupljam novac da si kupim traktor'

Hrvati žive 10 godina kraće od Španjolaca, genetičar Radman savjetuje: 'Duboko dišite, pijuckajte vodu'

Pročitajte još

Nesretni su radnici koji čiste smeće, prodavači i zaposleni u socijalnoj skrbi. Jeste li vi sretni svojim poslom?

Zašto će 10.000 ljudi dobiti poziv za vojsku i kakve to veze ima s ratom? Ravnatelj Jušić za Direkt

Enes umjesto države krpa rupe na cesti i radi za džeparac, ali ne ide u školu: 'Skupljam novac da si kupim traktor'

Hrvati žive 10 godina kraće od Španjolaca, genetičar Radman savjetuje: 'Duboko dišite, pijuckajte vodu'

Više s weba