Najveći problem kod tih izraza je što su preopćeniti i djeca nemaju pojma što im roditelji u datom trenutku žele poručiti i na što to točno paziti - je li im medvjed iza leđa ili su im sandale skliske pa će se poskliznuti na mokrom terenu.
(FOTO: Thinkstock)
Stoga idući put kada vam "Pazi!" krene preko usana, zastanite i preformulirajte to što ste htjeli reći. Primjerice ovako (ovisno naravno o situaciji u kojoj se nalazite):
1. Jesi li primjetio/la da nema ograde i da bi mogao/la pasti?
2. Koristi ruke, noge (dok se dijete penje na nešto ili je na strmom terenu)
3. Vidiš li da stojiš blizu koprive?
4. Čuješ li vodopad (ili potok)?
5. Osjećaš li se stabilno na tom kamenu ili na zidiću?
6. Osjećaš li se preplašeno, uzbuđeno, umorno, sigurno?
7. Na koji se način planiraš popeti na tu stijenu i kako ćeš se spustiti?
Izbjegavajući stalno uzvikivati "Pazi!" ne samo da ćete djetetu svratiti pozornost na opasnosti koje mu prijete (a nećete ga pritom preplašiti), već ćete s njime započeti konstruktivan razgovor i potaknuti ga da misli i govori ono o čemu misli.
Upravo se čita
Upravo se čita
Pročitajte još:
- Pet stvari koje možete napraviti umjesto vikanja na djecu
- Pet najčešćih grešaka u odgoju koje većina roditelja radi
- Agresivnost kod djece: kada su krivi geni, a kada odgoj?
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
